Kao ptica dok mladunče svoje
od zvijeri štiti,
budimo okruženi porodicom;
nemojmo ljubav kriti!

I edukacioni portal odgoj.com
nam pomoć pruža,
da obiteljska ljubav u našim srcima
svaki dan cvate, mirisna i lijepa
kao majska ruža.

Pokrenimo se,
neka nas više taj problem ne muči;
uz obitelj se lakše živi, hoda i uči!

Javnosti i Ti trebaš biti svjesna
i za svu obitelj odvojiti malo više pažnje i mjesta.
Ne trebamo im samo jedan “međunarodni dan” pružiti
nego svaki dan se sa svojom obitelji trebamo družiti!

Fikreta Karić

Njen nedostatak nije neka mana,
dio novca od samostalne izložbe
Dragani je dala.

Dragani koja živi sa 90-godišnjom tetkom;
da je na taj način učini veselom i sretnom!

Crta, šara, bojama boji svoj svijet
i time pokazuje da život i sa Down sindromom
može biti lijep.

Leptirovi i cvijeće omiljeni su joj motivi,
bilo kakav nedostatak imao,
opet može sretno da se živi.

Svoju dušu u leptiru pruža nama svima,
u njenim očima ljubavi
za cijeli svijet ima!

Za kraj Semri poželimo puno sreće,
da njene izložbe budu sve veće i veće!

Autorica: Fikreta Karić

Kao što se drugog i trećeg decembra intenzivno govori o osobama s invaliditetom, a već desetog o ljudskim pravima, osmog marta o pravima žena, a prvog maja o pravima radnika, tako bi 15. maja trebalo biti više riječi o porodici/obitelji. Bar simbolike radi, kao što je to slučaj sa ostalim međunarodnim praznicima, danima. Ta valjda su zbog toga i proglašeni, da bi se obilježavali i da bi se bar na taj dan skrenula pažnja javnosti… No, kao što smo i navikli u državi paradoksa, umjesto da se o porodici/obitelji govori (skoro) svaki dan, jer to i zaslužuje i jer je nerijetko smatramo odgovornom za bilo kakvu devijaciju u društvu, ni tog Međunarodnog dana se ne sjetimo kako treba!

Nećemo dalje kritizirati, biti isfrustrirani i dobrano ljuti na naš nemar spram očuvanja univerzalnih ljudskih vrijednosti. Radije ćemo izabrati konstruktivne prijedloge koji bi mogli da posluže kao kreativni okidači-pokretači… Jer, jedna ideja, inicijativa, akcija, kreira drugu, bolju, originalniju…

Edukativni portal www.odgoj.com želi biti pokretač pozitivnih promjena bh. društva prema porodičnim/obiteljskim vrijednostima. I njihovom očuvanju. Zaštiti od zanemarivanja i urušavanja.

Baš kao što kuća brže propada kada je prazna, tako i dom biva narušen kada je bez tople porodične atmosfere. A šta li nam je za nju sve potrebno?!? Malo vremena i mnogo volje. I pokoji dodatni „čarobni sastojak“: strpljenje, empatija (saosjećanje), razumijevanje, kreativnost, pa da se članovi porodice/obitelji ne osjećaju kao stranci, već da zajednički dijele lijepe trenutke (kasnije, sjećanja). Za to, kao što ste mogli primjetiti, ne treba ništa materijalno, nikakva ogromna novčana sredstva i veliki izdaci….

Bolje spriječiti, nego gasiti!

Zanimljivo je da za najveće vrijednosti, treba najmanje materijalnih ulaganja, ali kada se izgube, itekako nas sve to skupo košta.

Prema studiji „Djeca u krizi“, svaki novčić uložen u pravilan rani razvoj i odgoj djeteta, za šest puta smanjuje tj. pojeftinjuje troškove socijalnih službi, policije i raznih institucija za rehabilitaciju i preodgoj. A stopa kriminaliteta i devijantnog ponašanja svakim danom raste… I opet niko od nadležnih ustanova i odgovornih pojedinaca da se sjeti kako da sistemski riješi pitanje edukacije (budućih) roditelja. Jer za sva (ili gotovo sva) zanimanja, imamo škole, fakultete, neformalno obrazovanje, samo za najodgovorniju ulogu kakva je uloga roditelja nije sistemski riješeno pitanje adekvatne edukacije o odgojnim kompetencijama. Pojedinačnih primjera srećom ima i većinom su plod entuzijazma, ličnih inicijativa i projektnih aktivnosti nevladinog sektora. Nema standarda niti strategija vlasti prema kojima bi pravilan odgoj budućih generacija bio državni prioritet. Onda nam se ne bi dešavala hiperprodukcija bezskurpuloznih kvazistručnjaka i trošenje našeg novca na borbu protiv korupcije, maloljetničke delinkvencije, kriminala, poroka, svih oblika nasilja i devijantnog ponašanja u društvu.

Zašto pametno ne investirati jednu marku u prevenciju „socijalnog požara“, da bi se kasnije uštedjelo šest maraka za njegovo gašenje?!? Racionalnog protuargumenta nema.

Ostaje nam kao odgovor paradoks kojeg smo svi više-manje siti i koji nam treba prestati biti objašnjenje za sve silne nelogičnosti i nedostatak interesa odgovornih.

Jer, realno, zašto bi se neko na vlasti trudio da radi na prevenciji, kada bi ubrzo svi rođaci do devetog koljena, zaposleni u ustanovama za borbu protiv ovog i onog i silnim komisijama, ostali bez posla?!? I zašto bi neko sav taj novac kojim plaćamo svu tu administraciju uložio u proizvodnju i napredak tamo nekog nepoznatog naroda?!? (Ko zna? – Možda bismo i mi ovako razmišljali da se nađemo u istoj „nezavidnoj“ poziciji)

Paradoksalno bi, sada, bilo da je drugačije i tako će biti sve dok se društvo ne (iz)okrene, a ljudi čvrsto ne stanu nogama (a ne rukama) na tlo.

A mi koji nemamo nikoga od „važnih ljudi na pozicijama“, umjesto da se žalimo na silne nelogičnosti na granici sa glupošću i ludilom i čekamo da se neko smiluje i ispravi našu (naopačku) poziciju, uzmimo stvar u svoje ruke! Tako ćemo valjda samim tim, prestati hodati naopačke tj. na rukama, pa možda se naše društvo i vrati u normalu!

Očuvajmo mi u našim mikrokosmosima vrijednosti: zajedništvo, međusobnu podršku, emocionalnu toplinu, razumijevanje, saosjećanje, ljubav… To bar možemo! Osvijestimo nepobitnu činjenicu, da se vrijeme ne može vratiti, ali da svaki naredni trenutak u porodici/obitelji može biti dragocjen i može nas toliko osnažiti da u neko dogledno vrijeme, poželimo to podijeliti sa drugima, biti pokretači pozitivnih promjena… Pa da doživimo da 15. maja neke godine kolone ljudi šetaju sa parolama o porodičnim/obiteljskim vrijednostima, okupe se da zajednički proslave taj dan, podijele sa drugima svoja iskustva tokom sedmice porodičnih/obiteljskih vrijednosti… Da i mediji (posebno Javni servis koji uredno plaćamo) promoviraju te iste vrijednosti objavljujući kreativne reklame, intervjue sa stručnjacima, ali i onima sa bogatim profesionalnim i životnim iskustvima o odgoju u najširem smislu riječi… I da taj dan preraste u sedmicu, pa da to bude podstrek da se tokom i narednog mjeseca i cijele godine govori o porodici/obitelji, kao osnovnoj ćeliji društva i njenim vrijednostima, a ne samo kao odgovornoj za svo zlo koje se događa.

Možda ovo sve zvuči kao utopija, ali ako ne počnemo da radimo, ne možemo se ničemu ni nadati. Ako ne sad, kad?!? Sutra, već znači da ćemo na rezultate neminovno čekati još jedan dan duže. Idemo!

medina@odgoj.com

Otvaranje izložbe fotografija „Hadždž – Odsjaji“ zakazano je u Umjetničkoj galeriji BiH u ponedjeljak 23. aprila 2012. g. u 18 sati. Fotografije Džemile i Didijea Torše, Amele i Samira Jordamovića i Jakuba Salkića, nastale su kao pokušaj zadržavanja neopisivih trenutaka i doživljaja tokom hadžadža 2011. godine, kao ličnih uspomena. Kao fotografi i novinari, na poziv Ministarstva za kulturu i informisanje Kraljevine Saudijske Arabije, obavili su petu islamsku dužnost, ne obavezujući se da će izlagati fotografije. Ipak, profesionalnost i želja da i drugima dočaraju dio atmosfere tog svekolikog okupljanja muslimana, bili su presudni da oko stotinu fotografija sa hadžadža, podijele i sa drugima. Tu privilegiju da jedini od zvanica helikopterom obiđu Mekku i fotografišu, svakako da nisu htjeli zadržati za sebe, te najzanimljiviji dio izložbe upravo čine do sada nikada snimljene fotografije – helikopterski snimci Arefata. Osim toga, izložba ima za cilj prikazivanje obreda hadždža, ljudi i prostora oko njih.

- Izložba će biti zanimljiva za one koji su već obavili hadždž i zasigurno čeznu za tim, ali i onima koji nisu da požele posjetiti ta sveta mjesta i lakše se odluče za taj korak – istakla je na press konferenciji profesorica turskog i perzijskog jezika i književnosti Amela Jordamović, novinarka radija „BIR“. Gospođa Jordamović je znanje iz oblasti žurnalistike, stjecala u „Školi novinarstva Media plan instituta“ Sarajevo. Njen suprug Samir se profesionalno bavi fotografijom od 2003. godine, a trenutno radi za novinsku agenciju „Anadolija“.

Kuriozitet izložbe je i to što su koatori dva bračna para. Drugi, čine Džemila i Didier Torshe, oboje profesionalni fotografi. Iako postavka izložbe nije razvrstana po koautorima, dozvolite da ih sve predstavimo. Džemila Torshe je trenutno angažirana kao instruktorica vožnje, ali je fotografija njena prva ljubav i svo slobodno vrijeme koristi da fotografiše promocije, predavanja, seminare i sve ostale događaje kojima prisustvuje. Saradnica je edukativnog portala www.odgoj.com i časopisa za ženu i društvo „Zehra“. Didier Torshe kao fotoreporter radi u „Oslobođenju“, a njegove ratne fotografije objavljivale su poznate svjetske agencije „Reuters“, „Asociated Press“, „European Photo Agency“, te printani mediji „Le Monde“, „The Times“ i drugi. „Tanjugova nagrada godine“, pripala mu je 1991. godine, a nagradu „World Press Photo“, osvojio je 1998. godine.

Peti koautor izložbe je Jakub Salkić, diplomirani žurnalista, urednik rubrike „Biznis i ekonomija“ u „Oslobođenju“ koji je o svojim impresijama sa hadždža na press konferenciji istakao:

- Na hadždž smo prije svega došli radi obredoslovlja i kao vjernici, ali nekako uvijek imate želju da drugima pokušate dočarati ljepotu koju ste doživjeli. Tako nastaju zapisi, stranice dnevnika, fotografije i kasnije to poželite podijeliti sa drugima.

Najmlađi koautor izložbe je i postdiplomac Marketinga na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

- Fotografijama koje prikazujemo želimo pobuditi više interesovanja za hadždž, posebno kod onih koji imaju želju i mogućnost, ali se jo nisu definitivno odlučili za taj korak. Također želja nam je pokazati svim ljudima, kako izgleda najveći godišnji kongres muslimana – izdvajamo iz Saopćenja za javnost Ambasade Kraljevine Saudijske Arabije, pokrovitelja izložbe.

Značajno je napomenuti i to da je za izbor prostora, fotografija i materijala, kao i organizaciju izložbe zaslužan gosp. Haris Memija, poznati sarajevski fotograf, koji je također svojevremeno obavio petu islamsku dužnost.

Izložbu „Hadždž – Odsjaji“ svi zainteresirani će moći pogledati u Umjetničkoj galeriji BiH, posljednje sedmice aprila (dakle od 23. do 28. 4.) od 12 do 20 sati, a nakon toga već od 4. maja 2012. g. u Kulturnom centru „Kralj Fahd“ u Sarajevu.

M. J.-S.

odgoj.com

Prva humanitarna aktivnost „Mreže za izgradnju povjerenja“ je pokretna izložba Semre Hodžić Maksumić iz Mostara koja se javnosti želi predstaviti kao umjetnica, a ne kao osoba sa posebnim odgojnim potrebama. Polovinu sredstava dobivenih od prodaje unikatnih radova, Semra će podijeliti sa Draganom iz Prijedora, koja je također osoba sa Down sindromom.

- Istraživanja, ali i praksa su pokazali da se osobe sa Down sindromom, izuzetno mogu fokusirati na pisanje, crtanje i druge manuelne radnje i da su iznadprosječno talentirane u onome za šta imaju afiniteta i interesovanje. Za Semrine radove mogu reći da su jedinstvene kombinacije boja i linija, uobličene u sasvim neobične forme kakav je i leptir sa osam krila, kojeg često koristim kao primjer kreativnog izražavanja na interaktivnim predavanjima i radionicama o poticanju kreativnosti – ističe mr. sci. Medina Jusić-Sofić, profesorica pedagogije.

Umjetnički rad i izraz Semre Hodžić Maksumić, s puno pažnje prati i Dolores Veledar Perić, profesorica Likovne culture iz Mostara.

- Puni potencijal osoba sa Down sindromom još uvijek nije otkriven. To su izuzetno emotivne, tople i tolerantne osobe, blage naravi koje najčešće u ljudima sa kojima dolaze u kontakt bude samo ono najbolje. Dio te vedrine, topline i životne radosti prenosi nam Semra kroz svoje likovne radove. Inače osobe sa Dawn sindromom odlikuje iznimno razvijena vizuelna percepcija i bez obzira na umanjene intelektualne sposobnosti izuzetno razvijena emocionalna inteligencija i kreativnost. Semrin stvaralački izraz ostavlja bez daha i mami široki osmjeh na lice. Leptirovi i cvijeće su njeni omiljeni motivi, a struktura njenih kreacija neodoljivo podsjeća na djela velikog Paula Klee-a. Boje koje vibriraju, discipliniranost i minuciozna tehnikate mali formati odlika su Semrinog izraza. Njen talenat je vrijedan naše pažnje te usmjeravanja na dalji razvoj njenih sposobnosti – izjavila je za odgoj. com Dolores Veledar Perić.

Izložba je postavljena u udruženju „Kuća otvorenog srca“ Mostar, jednom od osnivača Mreže. Aktivistice Udruženja ističu da su željele da se ova humanitarna akcija razlikuje od drugih po tome što u prvi plan stavlja Semrine umjetničke radove i njenu želju da već od prve samostalne izložbe bude korisna članica društva i na usluzi drugima. Zanimljivo je i to što su Semra i njena majka Šerifa, prve Bošnjakinje-povratnice na zapadnu stranu Mostara i svojim primjerom žele vraćati povjerenje u druge i svjedočiti da je suživot u BiH moguć.

- Mimo svih političkih, teritorijalnih, nacionalnih i inih podjela koje se konstantno ističu i nameću, želi se javnosti poručiti da ih čovječnost ne priznaje i da nisu potrebne nikakve granice ni barijere da bi se duše prepoznale. Nismo željeli organizirati klasično prikupljanje pomoći za Draganu koja živi sa 90-godišnjom tetkom, već potaći i druge na prihvatanje različitosti u bilo kojem pogledu, ali i solidarnost. Istovremeno, želimo javnost senzibilizirati za uključivanje u društvene tokove osoba sa poteškoćama u razvoju kao ravnopravnih članova društva – istakla je za edukativni portal www.odgoj.com, gospođa Jasna Jugo, direktorica „Kuće otvorenog srca“ Mostar.

odgoj.com

U posljednje vrijeme, primjetno je da crtani filmovi obiluju različitim vidovima agresivnog ponašanja. Likovi u crtanim filmovima su predstavljeni kao “nadnaravno moćne sile”, “superjunaci”, “vanzemaljska bića”, “ljudi koji lete i uništavaju planet”, “upotrebljivači raličitih čarobnih pomagala”, “neprijateljski razarači”, i sl. Naravno, da ne bude sve tako „crno“ i dalje postoji, a i proizvode se, crtani filmovi, koju u sebi sadrže pedagoške elemente.

Važno je ukazati na neke najznačajnije aspekte agresivnosti, naročito o onim koji se ispoljavaju u predškolskom periodu. Kada govorimo o agresivnosti u dječijem vrtiću onda zapravo govorimo o svađama, galami, psovanju, vrijeđanju, provokacijama, udarcima, ugrzima, štipanju, povlačenju za kosu, otimanju i uništavanju igračaka, ismijavanju, zadirkivanju i zezanju. G. Haug – Schnabel (1997) ukazuje da agresivnost kod male djece uvijek znači ili odbranu nečega ili borbu za nešto. Agresivnost se može promatrati kroz različite aspekte i pomoću različitih teorija.

R. C. Beck (2003) smatra da se ljudska agresija obično definira u terminima namjere da se nekome nanese tjelesna ili psihološka povreda.

Agresivnost uvijek smeta, jer uzbuđen uzvik, izljev bijesa, bujica psovki, a prije svega fizički napad koji se pretvara u borbu, automatski prekidaju svaku aktivnost i svaku igru. Agresivnost ometa one koji su izravno upleteni u sukob, ali i slušatelje ili gledatelje. Rijetko se agresivno djelovanje može ignorirati, a ugroženoj osobi to je gotovo nemoguće. Ali agresivnost se nameće i onima koji nisu izravno upleteni u sukob. Kada je riječ o agresivnosti u neposrednoj blizini svako treba na nju obratiti pažnju jer lahko i neočekivano može biti uvučen u sukob pa će se morati braniti, izgladiti sukob ili pak zauzeti neku od sukobljenih strana.

Najčešći uzrok postanka i učvršćivanja agresivnosti je loš i nedovoljan odgoj. Neadekvatna podrška djeci da prevazilaze frustracije i rješavaju unutrašnje konfliktne situacije dovodi do pojave agresivnosti. R. Tomić i H. Šarić (2008) smtraju da se agresivno ponašanje kod djece češće javlja u porodicama gdje su česte zabrane, fizička kažnjavanja, pridikovanje, autoritativan stav roditelja prema djeci, gdje se sputava sloboda djece da ispolje svoju ličnost. Postoji mnogo faktora koji podstiču nasilno ponašanje djece.

Dijete predškolskog doba je pod uticajem identifikacije i imaticije. Ono uči posmatrajući kako se druge osobe u njegovom okruženju ponašaju. S toga je potreban pravilan odgoj i pružanju djetetu primjera, uzora koje će kod njega graditi pozitivne osobine ličnosti. Ukoliko je dijete izloženo agresivnim elementima, ono će se početi na takav način i ponašati. Mnogobrojna istraživanja su pokazala da u dječijim crtanim filmovima postoji mnogo agresivnosti.

Crtani filmovi namjenjeni djeci predškolske i rane školske dobi obiluju nasiljem, a problem stvara to što su djeca sklona imitiranju ponašanja i poistovječivanju s izmišljenim likovima. Ista je stvar je i s glumcima iz filmova koji često upotrebljavaju silu u sukobima. Istraživanje koje su proveli američki naučnici pokazalo je kako su mlađa djeca sklonija oponašanju negativnih pojava i ponašanja koja vide. Tako trčanje, vrisku i verbalnu agresiju koriste u vrtićima i školama. Upitane koji su im najdraže TV emisije, 95 djevojčica u dobi od devet do jedanaest godina odgovorile su Buffy – ubojica vampira, Scooby-Doo i Pokemon. Istraživanje je pokazalo da su emisije namijenjene djeci do sedam godina sadržavale daleko veću količinu nasilja od onih namijenjenoj starijoj publici. U njima je u sat prikazivanja izbrojeno 26 činova agresije, dok je u emisijama namijenjenima općoj populaciji bilo tek pet, a devet u emisijama namijenjenoj djeci do 14. godine. Istraživanje je pokazalo da dječji program sadrži više nasilja nego program za odrasle!!!

Postoji i dokaz da animirano nasilje s ekrana ima učinak na djecu. Isto važi i za  videoigrice. I one imaju isti učinak na dječju agresivnost, osjećaje i ponašanje kao i nasilne TV emisije, stoji u istraživanju.

Istraživanje koje je objavljeno u medicinskom časopisu Pediatrics pokazalo je da su djeca koja u predškolskoj dobi gledaju nasilne emisije sklonija agresivnosti i neposlušnosti te da  češće upadaju u neprilike kada krenu u školu.

Crtani filmovi mnogo utiču na razvoj djeteta. Njihov sadržaj treba da obiluje, kako zabavnim, tako i pedagoškim elementima. Dijete kroz crtani film treba da uči. Stoga odgajatelji, posebno  roditelji, trebaju adekvato i smisleno birati sadržaje koje će njihovo dijete/djeca  pratiti.

1. Beck, R. C. (2003). Motivacija: teorija i načela. Jastrebarsko: Naklada Slap
2. Haug – Schnebel, G. (1997). Agresivnost u dječijem  vrtiću. Zagreb: Educa
3. Tomić, R.  i Šarić, H. (2008). Sociopatološke manifestacije kod djece i mladih. Tuzla: Off-set

Tarik Hasanić, dipl. pedagog – psiholog 

Udruženje Istanbul, edukaciono-kulturni centar u Sarajevu Vam predstavlja:

Tečaj: Umijeće komuniciranja i govorništva

Modul: Nenasilno komuniciranje

Želite izbjeći nesuglasice i konflikte?

Ne znate zbog čega nastaju šumovi u komunikaciji i zašto Vas ne razumiju,

iako govorite istim jezikom?

Kada treba da kažete kako se osjećate, zastane Vam kost u grlu?

Ovo je prilika za Vas!

Modul Nenasilno komuniciranje čine radionice u malim grupama s ciljem  razvijanja dijaloških kompetencija polaznica i polaznika, a žele se kroz praktične primjere, potaknuti  i na iznalaženje vlastitih metoda nenasilnog komunciranja.

Radionice će se održavati dva puta mjesečno u prostorijama Udruženja, Aščiluk br. 7 na Baščaršiji, od 12. aprila 2012. godine.

Prijave i dodatne informacije na 033/236-310.

Tečaj Umijeće komuniciranja i govorništva kreirala je mr. sci. Medina Jusić-Sofić, profesorica pedagogije i urednica edukativnog portala odgoj.com.

Medina će svoje dvanaestogodišnje iskustvo u javnim nastupima i radu u nevladinim organizacijama pokušat prenijeti drugima kroz interaktivna predavanja i radionice, te individualne konsultacije.

Upoznajmo je malo bolje!

Tokom Agresije na BiH često je bila u ulozi voditeljice kulturno-umjetničkih programa, zajedno sa članovima Pokretnog pozorišta Sarajevo i poznatim radijskim voditeljima. Kao maturantica Učiteljske škole, učestvovala je na prvom seminaru Debatnog kluba Karl Poper i prvom kampu za predstavnike debatnih klubova  bh. srednjih škola.

Novinarsvom se počinje baviti od 1998. godine, kada je upisala Odsjek za pedagogiju i to joj uveliko pomaže u aktivnom radu Asocijacije studenata Filozofskog fakulteta, čija je bila potpredsjednica.

Nakon studija organizirala je više od trideset seminara za roditelje, nastavnike i sve odgajatelje, te učestvovala na brojnim okruglim stolovima, tribinama i promocijama knjiga za djecu. Uporedo s tim, studirala je na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i na postdiplomskom studiju na Fakultetu islamskih nauka, gdje je magistrirala o temi: Odgojne vrijednosti priča za djecu… Učestvovala je na brojnim edukacijama za novinare, ali i na međurelijskim konferencijama i seminarima.

Održala je na desetine samostalnih predavanja i tribina, te izlagala na XIII Svjetskom kongresu komparativnih i internacionalnih edukatora i na II Kongresu bh.naučnika iz zemlje i svijeta u sekcijama humanističkih i društvenih nauka.

Objavila je na stotine novinskih članaka, intervjua, reportaža, preko 80 stručnih pedagoških tekstova u različitim printanim medijima i web stranicama.

Članica je brojnih nevladinih organizacija i regionalne mreže novinara NetNovinar.

U udruženju Kuća otvorenog srca u Mostaru vodi program Rahat ćoše, koji čine treninzi o temama: Jačanje samopouzdanja, Personalni marketing, Izgradnja timova, Pripreme za javni nastup, Motivacija za društveni aktivizam i dr. U proteklih 14 godina, posljednji volonterski angažmani su PR

Curriculum vitae Medine Jusić-Sofić možete pročitati na www.odgoj.com i pisati joj na medina@odgoj.com, što je i istoimena stranica na Facebook-u, a profil je Medina Odgoj.

odgoj.ba

Rijetko nas ko uči i ohrabruje da govorimo pred publikom i da stečena znanja podjelimo s drugima. U želji da omogućimo kandidatima praktičnu primjenu znanja i vještina stečenih tokom tečaja “Umjeće komuniciranja i govorništva” organiziramo njihova završna izlaganja:

Raspored izlaganja:

Amila Talić: Utjecaj zdrave i domace ishrane na jacanje imuniteta;
Amela Zunic: Preporuke odgajateljima za rad sa hiperaktivnom djecom;
Elvedina Kazazic: Nacininosenja sa stresom;
Dzenita Masic: Kako pravilno donositi zivnotno vazne odluke;
Almedin Skopljakovic: Principi i razumijevanje islamskog poslovanja
Aldina Dizdarevic: Komunikacijske vjestine sluzbenika kao osnova za uspjesan rad sa gradjanima.

Izlaganja, dodjela certifikata i druženje održat će se u srijedu, 21. mart u 19:15 u prostorijama udruženja EKC “Istambul” na Baščaršiji ul. Aščiluk 7.

Najave na: 033 236 310.

Dobro nam došli.

MINISTARSTVO OBRAZOVANJA I NAUKE KANTONA SARAJEVO

Hotel Hollywood, Ilidža, Sarajevo – 3. februar 2012. godine

PRVI POZIV

Konferencija „Škola koju volim“

Sarajevo, Hotel Hollywood – Ilidža, 03.februar 2012. godine

Poštovani

Multidisciplinarno društvo za unapređenje mentalnog i socijalnog zdravlja (MDD Sarajevo), zajedno sa proMENTE socijalna istraţivanja, Inicijativom mladih za ljudska prava Bosne i Hercegovine i Centrom za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu imaju zadovoljstvo pozvati Vas na konferenciju „Škola koju volim“ koja će se odrţati 3. februara 2012. godine u hotelu Hollywood na Ilidţi.

Konferencija je namijenjena razrednicima/nastavnicima, pedagozima, psiholozima, direktorima škola, profesorima sa nastavničkih fakulteta, socijalnim radnicima, pedagoškim zavodima, nadleţnim ministarstvima i zainteresiranim iz drugih oblasti.

Konferencija „Škola koju volim“ ima tematske cjeline:

 Prezentacija rezultata istraţivanja analize stanja i potreba nastavnika, učenika i roditelja u srednjim školama, koje je sprovedeno u svim srednjim školama na području Kantona Sarajevo;

 Promocija zbornika radova „Primjeri dobre prakse“ u srednjim školama sa područja cijele Bosne i Hercegovine;

 Analiza postojećih zakonskih okvira osnovnog i srednjeg obrazovanja i davanje preporuka o adekvatnim promjenama;

 Izvedba teatarske predstave sekcije mladih MDD-a sa temom „Ţivot u školi“.

Konferencija pruţa prostor i mogućnost profesionalnoj zajednici za razvoj ideja za promjene, što će biti uvod u kampanju „Škola koju volim“.

Kotizacija iznosi 50 KM, a uključuje prisustvo konferenciji, radni materijal, potvrdu o učešću, zbornik radova „Primjeri dobre prakse“ i ručak. Uplatu kotizacije moţete izvršiti na račun MDD-a kod NLB TUZLANSKE BANKE: 1327310010024109.

Prijave za učešće moţete slati na email konferencija@mddbih.org, faxom na 033 88 11 99 ili poštom na adresu Tepebašina 16, 71000 Sarajevo.

voditelj projekta

„Škola koju volim“

Dženana Kalaš

PROGRAM RADA

09:30 – 10:00 Registracija učesnika

10:00 – 10:30 Otvaranje konferencije / Uvodna riječ – Mr. Ranka Katalinski, prof.

Obraćanje dr. Emira Suljagića, ministra nauke i obrazovanja Kantona Sarajevo

Obraćanje iz Fonda otvoreno društvo BiH – Dženana Trbić, program koordinator u       FOD BiH

10:30 – 11:00 Predstava „Život u školi“ – Dramski   studio MDD-a

11:00 – 11:30 Refleksija na predstavu

11:30 – 12:00 Prezentacija rezultata istraživanja analize stanja i potreba nastavnika, učenika i roditelja u srednjim školama, koje je sprovedeno u 37 srednjih škola na području Kantona Sarajevo – Mr. Ivona Čelebičić, ProMENTE

12:00 – 12:30 Pauza/kafa

12:30 – 13:00 Predstavljanje Zbornika radova: primjeri dobrih praksi odgojnog rada u srednjim školama u Bosni i Hercegovini  – Dženana Kalaš, prof., MDD i Saša Madacki, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu

13:00 – 13:30 Prezentacija tri rada iz Zbornika  – roditelji i nastavnici iz škola u BiH:

Amna Dervišagić (Opća gimnazija „Bosanska Krupa“, Bosanska Krupa)„Kako

preživjeti  roditeljski sastanak“

Senada Kurtović  (Roditelj učenice srednje škole, Sarajevo),  „Škola koju

volim“

Jelena Štrbac i Tijana Mikerević (Gimnazija Prnjavor, Prnjavor) „Učeničkim

snagama do sredstava za školu“

13:30 – 15:00 Ručak

15:00 – 15:45 Analiza NPP i statusa razredništva: kampanja za promjene obrazovne regulative  – Saša Madacki, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu i Alma Mašić, Inicijativa mladih za ljudska prava BiH

15:45 – 16:30 Diskusija

16:30 – 17:00 Zaključak konferencije – završna riječ

Moderatorica Konferencije:                 Dr. Mirjana Mavrak, prof. (Filozofski fakultet u Sarajevu)

odgoj.com