MINISTARSTVO OBRAZOVANJA I NAUKE KANTONA SARAJEVO

Hotel Hollywood, Ilidža, Sarajevo – 3. februar 2012. godine

PRVI POZIV

Konferencija „Škola koju volim“

Sarajevo, Hotel Hollywood – Ilidža, 03.februar 2012. godine

Poštovani

Multidisciplinarno društvo za unapređenje mentalnog i socijalnog zdravlja (MDD Sarajevo), zajedno sa proMENTE socijalna istraţivanja, Inicijativom mladih za ljudska prava Bosne i Hercegovine i Centrom za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu imaju zadovoljstvo pozvati Vas na konferenciju „Škola koju volim“ koja će se odrţati 3. februara 2012. godine u hotelu Hollywood na Ilidţi.

Konferencija je namijenjena razrednicima/nastavnicima, pedagozima, psiholozima, direktorima škola, profesorima sa nastavničkih fakulteta, socijalnim radnicima, pedagoškim zavodima, nadleţnim ministarstvima i zainteresiranim iz drugih oblasti.

Konferencija „Škola koju volim“ ima tematske cjeline:

 Prezentacija rezultata istraţivanja analize stanja i potreba nastavnika, učenika i roditelja u srednjim školama, koje je sprovedeno u svim srednjim školama na području Kantona Sarajevo;

 Promocija zbornika radova „Primjeri dobre prakse“ u srednjim školama sa područja cijele Bosne i Hercegovine;

 Analiza postojećih zakonskih okvira osnovnog i srednjeg obrazovanja i davanje preporuka o adekvatnim promjenama;

 Izvedba teatarske predstave sekcije mladih MDD-a sa temom „Ţivot u školi“.

Konferencija pruţa prostor i mogućnost profesionalnoj zajednici za razvoj ideja za promjene, što će biti uvod u kampanju „Škola koju volim“.

Kotizacija iznosi 50 KM, a uključuje prisustvo konferenciji, radni materijal, potvrdu o učešću, zbornik radova „Primjeri dobre prakse“ i ručak. Uplatu kotizacije moţete izvršiti na račun MDD-a kod NLB TUZLANSKE BANKE: 1327310010024109.

Prijave za učešće moţete slati na email konferencija@mddbih.org, faxom na 033 88 11 99 ili poštom na adresu Tepebašina 16, 71000 Sarajevo.

voditelj projekta

„Škola koju volim“

Dženana Kalaš

PROGRAM RADA

09:30 – 10:00 Registracija učesnika

10:00 – 10:30 Otvaranje konferencije / Uvodna riječ – Mr. Ranka Katalinski, prof.

Obraćanje dr. Emira Suljagića, ministra nauke i obrazovanja Kantona Sarajevo

Obraćanje iz Fonda otvoreno društvo BiH – Dženana Trbić, program koordinator u       FOD BiH

10:30 – 11:00 Predstava „Život u školi“ – Dramski   studio MDD-a

11:00 – 11:30 Refleksija na predstavu

11:30 – 12:00 Prezentacija rezultata istraživanja analize stanja i potreba nastavnika, učenika i roditelja u srednjim školama, koje je sprovedeno u 37 srednjih škola na području Kantona Sarajevo – Mr. Ivona Čelebičić, ProMENTE

12:00 – 12:30 Pauza/kafa

12:30 – 13:00 Predstavljanje Zbornika radova: primjeri dobrih praksi odgojnog rada u srednjim školama u Bosni i Hercegovini  – Dženana Kalaš, prof., MDD i Saša Madacki, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu

13:00 – 13:30 Prezentacija tri rada iz Zbornika  – roditelji i nastavnici iz škola u BiH:

Amna Dervišagić (Opća gimnazija „Bosanska Krupa“, Bosanska Krupa)„Kako

preživjeti  roditeljski sastanak“

Senada Kurtović  (Roditelj učenice srednje škole, Sarajevo),  „Škola koju

volim“

Jelena Štrbac i Tijana Mikerević (Gimnazija Prnjavor, Prnjavor) „Učeničkim

snagama do sredstava za školu“

13:30 – 15:00 Ručak

15:00 – 15:45 Analiza NPP i statusa razredništva: kampanja za promjene obrazovne regulative  – Saša Madacki, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu i Alma Mašić, Inicijativa mladih za ljudska prava BiH

15:45 – 16:30 Diskusija

16:30 – 17:00 Zaključak konferencije – završna riječ

Moderatorica Konferencije:                 Dr. Mirjana Mavrak, prof. (Filozofski fakultet u Sarajevu)

odgoj.com

Zajedno sa prof. Kurdićem sa nama će biti i hfz.prof.dr. Safvet Halilović, promotor knjige i njen recezent.

Očekujemo vas u 19 sati 31.1. u amfiteatru Kulturnog Centra Kralj Fahd.

Poslije tribine je osigurana zakuska i omladinsko druženje.

Naravno, nako tribine možete kupiti spomenutu knjigu po promotivnoj cijeni.

Pokrovitelj programa www.akos.ba

O knjizi:

PEDAGOGIJA MUHAMMEDA S.A.W.S.
Autor: Šefik Kurdić, tvrdi uvez, 240 str.

Knjiga rasvjetljava odgojne metode poslanika, način na koji je on odgajao ljude i kako je on za kratko vrijeme postigao tako zadivljujuće rezultate. Što je posebno važno za današnje odgajatelje i pedagoge da uzmu iz odgojnog asortimana kojeg nudi pedagogija posljednjeg Božijeg vjerovjesnika? Ovo je zbirka misli i promišljanja o sadržajima brojnih poslaničkih hadisa i detalja iz života največeg pedagoga svih vremena Muhammeda s.a.v.s.

Duša luta kroz odaje tijela,

oblači oči

U ogledalo sjaji.

Umivam se.

Lice kroz prste curi.

Trijeznim srce od juče.

Ponovo rođen

od zlog blizanca otimam razum

i trpeći vrijeme

šapćem Ljubav.

Jasmin Jašarević

Stabilna  je, hvala  Bogu!

Premda jednu  samo ima,

Al’ na  vjetru  se  ne  klima.

Usred trave  stoji  bosa.

Ne  smeta  joj čak ni  rosa.

Ni od  kiše  ta  ne  bježi!

Baš  je  briga, ako  sniježi!

Stajao  bih i  ja  smirom,

Da  sam  rođen  sa  šeširom!

Aldin Kovačević

1. faza – pripreme, treninzi, edukacija – traje do tri godine;

2. faza – programi, aktivnosti, rad – traje 5–10 godina;

3. faza – generacijska promjena – pomirenje – traje 15–20 godina.

Nažalost, potrebno je da se desi smjena generacija koje su direktno bile uključene u ratna dešavanja, bilo da se radi o bivšim borcima i članovima njihovih porodica, civilima u najširem smislu riječi ili mladima koji se ratnih strahota vrlo dobro sjećaju, jer su ih zapamtili kao djeca, da bi došlo do pomirenja. No, to nikako ne znači da sa njihovim odgojem i obrazovanjem za mir ne treba početi, niti da je za to kasno! Ne zaboravimo da nikada nije kasno za edukaciju bilo koje vrste!

S obzirom na to da je tokom Agresije na BiH i u postratnom periodu, dolazilo do instrumentalizacije i politizacije vjere, mirovni odgoj i obrazovanje je potrebno posebno vjernicima kako bi mogli da razgraniče izvorna načela svoje vjere i drugih, od njihovih interpretacija i mogućih zloupotreba.

Stoljećima su vjere služile kao izgovor za protjerivanja pripadnika drugih vjera, njihovo istrebljivanje, rušenje njihovih bogomolja i sve oblike zlostavljanja i ponižavanja. Uzvikujući vjerske parole i pogrešno interpretirajući svete tekstove i danas svjetsku scenu uznemiravaju sukobi pripadnika različitih vjera, nacija, rasa, pa čak i sukobi unutar jedne vjere. Nažalost, malo se radi na razvijanju kulture dijaloge, prihvatanja drugih i drugačijih, na promišljanju o suživotu, kao o ljudskoj potrebi.

Potrebno je, dakle, započeti sa odgojem u duhu poštovanja i prihvatanja različitosti u bilo kojem  pogledu, kako bi se Čovjek ispunio kao društveno biće jer samo kao takav može opstati na Zemlji. Stoga se i potreba za suživotom nameće kao ljudska potreba, zajedno sa fiziološkim potrebama, potrebom za sigurnošću, pripadnošću i ljubavi, poštovanjem, potrebom za  samoaktualizacijom, potrebom za slobodom, razonodom, radom[1]…

Težak je i dug proces mijenjanja svijesti i negativnih stavova ljudi prema drugima i drugačjima. No, ipak postoje načini da se barijere među ljudima počnu prevazilaziti, a to su permanentna edukacija i mediji u službi promicanja pozitivnih vrijednosti.

Nastava i permanentna edukacija u službi mirovnog odgoja i obrazovanja

Sistematska i stalna edukacija je proces koji bi mogao imati za posljedicu stvaranje pozitivnog okruženja u društvu, prihvatanja i poštivanja drugih i drugačijih, međusobnog uvažavanja i konstruktivnog dijaloga. Rezultati dugotrajnog rada bili bi vidljivi na mladim naraštajima koji bi prošli kroz sistem obrazovanja orijentiran na jednakosti, koja nužno ne podrazumijeva uniformnost, nego se odnosi na isti stav prema svima.

Za početak, trebalo bi u nastavne planove i programe uvrstiti predmete i časove koji će obrađivati pitanje suživota i prihvatanje različitosti. To ni u kom slučaju ne trebaju biti teorijska predavanja, nego konkretne životne situacije u koje će se učenici uživljavati i iznalaziti rješenja. O eventualnim pogreškama u pristupu i stavovima prema drugim i drugačijim, učenici trebaju zajedno sa nastavnikom prodiskutovati i mijenjati uloge, odnosno „staviti se u kožu drugih“, onih koji su diskriminisani, odbačeni, ignorisani… Samo na takav način, kada emocionalno prožive ono što svakodnevno proživljavaju oni koje odbacuju samo zato što su „drugačiji“, učenici će biti obazrijiviji prema drugima i slijedit će princip: Ne želim nikome ono  što ne bih poželio samom sebi.

Organizovanjem različitih debata, učenike treba naučiti da se argumentovano sučeljavaju oko određenog društvenog problema, poštujući kulturu dijaloga, pravila lijepog ponašanja, mišljenja drugih, ali i sagledavajući probleme sa različitih aspekata. Vannastavne aktivnosti također umnogome mogu doprinijeti osvješćivanju potrebe za suživotom kod učenika i mladih. Organizovanje večeri kulture, nacionalne kuhinje različitih naroda, tradicionalne muzike, nošnje i sl. u koje mogu biti uključeni i roditelji kao najznačajniji faktori odgojno-obrazovnog procesa, pomoći će u zbližavanju različitih nacionalnih grupa i njihovom upoznavanju. Jer, da bi se neko poštovao, potrebno ga je upoznati, a neformalno, a ipak ciljano druženje, je idealna prilika za to.

U permanetnom obrazovanju izuzetno je važna neformalna edukacija odraslih. Različite vrste radionica o prevazilaženju konflikata, stereotipa i predrasuda, organizovanje izložbi, koncerata, projekcija filmova koje će zbližiti pripadnike različite društvenih grupa, mogu pomoći u boljem razumijevanju i prihvatanju različitosti među ljudima.

Zakraj ćemo navesti neke od principa koji su fundament mirovnog odgoja i obrazovanja:

- da bismo uspostavili mir oko nas, prvo ga trebamo naći u sebi;

- ne možemo očekivati da nas drugi prihvate, ako nismo prihvatili sami sebe, ali i druge;

- za mir, kao i za ljubav i razumijevanje, treba dvoje, u ovom slučaju, svi;

- nema društvenih promjena, pa ni izgradnje mira, bez jakog civilnog djelovanja i društva;

- mnogo toga na promicanju mira, može učiniti svako ponaosob, ne čekajući druge, a to će kasnije rezultirati da će na osnovu pozitivnog ličnog primjera, oko te osobe se formirati grupa, koja može doprinijeti suživotu i boljem životu za sve.

Medina Jusić-Sofić, medina@odgoj.com

U tom smislu, svakako da je bolje krenuti od temelja, ka izgradnji ovako značajne sastavnice suživota, koji je neminovnost u BiH.

Pitanje je kako svako od nas to doživljava: kao potrebu ili kao napor? Odnosno, sa koje polazišne tačke krećemo u međusobno upoznavanje: da li je to nešto što sami želimo, vođeni urođenom radoznalošću, ili je to nešto što nam drugi nameću kao rješenje društvenog konflikta?!?

Obično edukacije o suživotu, prihvatanju drugih i drugačijih, razbijanju stereotipa i predrasuda, posjećuju oni koji imaju širok pogled na svijet, žele raditi na poboljšanju svojih kompetencija i stalno napredovanje shvataju kao svoju ličnu obavezu i odgovornost. Zbog toga je važno iskoristiti njihovu intrizičnu motivaciju i ohrabiriti ih da oni budu pokretači iste znatiželje za ovom temom i kod drugih. To za cilj, između ostalog, ima i ovaj tekst: da potakne čitaoca/čitateljku na konkretno djelovanje u ovoj oblasti, da olakša otvorenost ka međusobnom upoznavanju, tako što će izazvati unutražnju potrebu za tim. Ne kaže se đaba: Od nameta nema selameta! Da, kada nekome nešto sugeriramo, savjetujemo, naređujemo, onda akcija koja proizađe iz tog nagovaranja, nema onaj efekat, kakav ga ima unutrašnje inspirirana i motivirana potreba da se nešto uradi.

I vrlo je važno, osvijestiti kako nas taj entuzijazam nosi, kako smo se osjećali prilikom priprema i tokom same realizacije pa i „najobičnijeg“ međusobnog upoznavanja. Nevjerovatno je to kako se od grudvice može pokrenuti čitava lavina promjena, samo je važno da smo i tu grudvicu dobrovoljno, samosvjesno i s ljubavlju zakotrljali.

No prije toga, bilo bi dobro da se opremimo dijaloškim kompetencijama, za svaki slučaj. Pobrojat ćemo samo neke: aktivno slušanje, samokritičnost, radoznalost, empatija, poštenje, lična odgovornost, saradnja, povjerenje, solidarnost, prijateljstvo, zahvalnost, aktivizam… Jer, čemu međusobno upoznavanje, ako ne znamo saslušati i suosjećati se sa drugim, ako nismo otvoreni za nove ideje i spoznaje, ako ne želimo izgraditi povjerenje, pa na osnovu toga i pokrenuti nešto…  Ne moraju to nužno biti planetarni pokreti i akcije. To može biti nešto sasvim jednostavno i lako, ali što će nekome uljepšati dan, olakšati život… Važno je krenuti od pretpostavke da smo svi ljudi, sačinjeni od iste materije i imamo identične potrebe. Dakle, suština nam je ista i svakome je drago kada mu neko ukaže pažnju i poštovanje, uputi osmijeh, lijepu riječ, podršku… Ono što je prosto nevjerovatno jeste isplativost takve vrste davanja i dijeljenja: vraća nam se onim istim osjećajem zadovoljstva koje smo nekom drugom priuštili!!! Dakle, mi se u tom procesu davanja osjećamo lijepo i samim tim smo na dobitku!

Zato je važno spoznati vrijednost „emocionalne trgovine“: što više druge ljude činimo sretnim, to nas više usrećuje!!! Hem intenzivno doživljavamo njihovu radost, hem smo ponosni na svoju dobrotu i velikodušnost! I to se ničim ne može platiti!

A zašto je još važno dobročinstvo prema drugima (podsjećamo i osmijeh je dobro delo)?!? Jer ulijeva povjerenje i sigurnost, ruši barijere među ljudima, gradi mostove i dobar je argument protiv svih vrsta netrpeljivosti. Jer, ukoliko neko treći kaže nešto loše o pripadnicima druge religije, onda će biti zaustavljen pred primjerom dobročinstva i to će doprinijeti njegovom lakšem prihvatanju drugih i drugačijih.

Jasno je da se ne može osmijehom promijeniti društvo u kojem živimo, ali se može poboljšati naš vlastiti mikrokosmos, a to je već dobra pretpostavka za neke veće promjene, jer, podsjećamo: ako želimo da promijenimo svijet, prvo treba da promijenimo državu u kojoj živimo. Ali ako želimo promijeniti državu, onda prije toga treba da promijenimo grad, a da bismo promijenili grad treba da promijenimo ulicu u kojoj živimo. Međutim, da bismo promijenili ulicu, treba da promijenimo svoju porodicu, a da bismo nju promijenili, treba da promijenimo sebe. Dakle, suština i polazišna tačka svih promjena smo mi sami. Da li  ćemo samo nijemo posmatrati šta se dešava u društvu, ili ćemo shvatiti međusobno upoznavanje i povezivanje kao potrebu, to zavisi samo od nas. A to međusobno upoznavanje će nas zasigurno dovesti do zaključka da imamo toliko toga zajedničkog i da, u konačnici, imamo usađen osjećaj za univerzalne ljudske vrijednosti. Pa će nam, udruženim, biti mnogo lakše boriti se protiv svih onih pošasti društva koja nas sve podjednako ugrožavaju bez obzira na pol, dob, nacionalnu ili vjersku pripadnost.

mr. sci. religijske pedagogije Medina Jusić-Sofić

bit će upriličena promocija romana malade spisateljice Fikrete Karić.

Pored autorice o romonu će govoriti recezent Damir Babajić.

Programom će moderirati Medina Jusić-Sofić.

Dobro nam došli!

“Kuća otvorenog srca”, Tekija, Mostar

Seminar će se po održavati slijedećem planu:

- Petak od 17.00 do 20.00: 

upoznavanje i pravila rada;
radionica: Samospoznaja: otkrivanje vlastitog ja;
kreativna pauza;
interkativno predavanje: Zašto je važno samopouzdanje i prihvatanje sebe?
diskusije;
završni krug.

- Subota od 17.00 do 20.00: 

radionica: Biti samopouzdan/a, znači zadovolja/a sobom;
diskusija;
pauza uz kolačiće i kafu/čaj/
radionica: Plan razvoja samopouzdanja.

- Nedelja od 11.00 do 14.00: 

radionica: Otkrivanje ličnih kompetencija;
diskusija;
pauza;
radionica: Ostvarenje očekivanja
evaluacija seminara;
preporuke i dogovor o kotizaciji i narednom susretu…

Tokom seminara učesnici će moći da komentiraju, postavljaju pitanja i podijele sa ostalima svoja iskustva.