Isplati se biti fin
Koliko puta ste čuli: Teško je biti fin! Dobar i budala su isti! Ne isplati se biti pošten u vrijeme kada lopovi caruju…. I koliko ste puta to isto osvjedočili: željeli ste biti dobri i činiti dobro, a zapravo niste isto dobili zauzvrat, razočarali se, jer ste očekivali isto! Ne možete biti neiskreni pa tom prilikom reći da se u trenutku kada ste činili dobro, niste tako i osjećali. Pa ipak ste imali neku korist! I to kakvu! Neprocjenjivu! Kada bi neko ponudio da vam plati taj osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti, teško da bi se mogla naći adekvatna cifra, jer novac se potroši, nestane, izgubi se, devalvira, ali ono što je sto posto naše su sjećanja i osjećanja. Pa ukoliko biste i pristali na pogodbu, ubrzo biste poželjeli da je nije ni bilo. Pa valjda zbog te loše procjene, trgovine, (osjećaj sreće i zadovoljstva za materijalu korist) pune su bolnice, apoteke, ordinacije u kojima osobe koje se loše osjećaju traže onaj isti osjećaj zadovoljstva koji su prodali. Koliko god naizgled cijena bila visoka, u konačnici su jeftino prodali nešto za čim će ponovo žudjeti.
U potrazi za osjećajem zadovoljstva i sreće, neki ljudi prevale dalek put da bi se ponovo tako osjećali. Odluče se za volontiranje i pomaganje drugima, da bi vratili osjećaj zadovoljstva koji su nekad imali ili jednostavno žele da ga steknu. Ne sjede skrštenih ruku i ne kukaju što se loše osjećaju, nego kreću u potragu za onim što ih ispunjava i podiže im raspoloženje!
Ali trebamo biti svjesni još jedne nepobitne činjenice: ma koliko se trudili da budemo dobri i da se pri tome osjećamo ispunjeno, život nas neće poštediti razočarenja i tuge. Jer da je tako, onda otkucaji srca ne bi bili valoviti, jer da je tako, život bi nam, grafički prikazano, izgledao kao ravna linija, a znamo šta to označava. Ali fora je u tome, da bez obzira na razočarenja i loša iskustva, za to ne treba kriviti činjenje dobra i težnju da se bude dobra osoba. Niti s tim treba prestati samo zato što nam je životna linija, u neka doba, ispod nivoa… Ne brinite, zahvaljujući snagom pozitivizma, ispravit će se i dostići amplitudu iznad… A vi ćete se osjećati dobro bez obzira na životnu liniju: bila gore ili dolje, osjećat ćete se dobro! Jer ste akomulirali dovoljnu količinu dobrote, osjećaja zadovoljstva i ispunjenosti, da će vam ta pozitivna energija biti dovoljna za prevazilaženje svih nedaća. Zato se, ipak, isplati biti fin: hem se dobro osjećate u trenutku kada ste na usluzi drugima, hem sakupljate snagu za eventualne poteškoće u budućnosti. I onda vam nije važno da li ste uprazno bili ljubazni prema nekome, jer se vi ugodno osjećate u trenutku kada se smiješite nekome i upućujete lijepe riječi. Taj osjećaj će biti toliko snažan, da se nećete ni obazrijeti na to da li vam je ista osoba uzvratila osmijeh. Vaš sopstveni osmijeh će vas oraspoložiti, a možda i nekog drugog. Ako ne, onda je to na štetu te osobe, a ne na vašu štetu ni vašom krivcom, još manje. Led se ne može razbiti osmijehom. Može samo jačim ledom ili suncem. Zato toplo preporučujemo zrake pozitivne energije, jer na pravljenje jačeg leda nemate vremena, jer vi i niste led. Zamislite koliko samo treba vremena da se topla voda zaledi!!! A tako malo, da se led otopi! Kao ilustraciju, podsjećimo vas na priču o vjetru i suncu koji su se takmičili ko će prvi čovjeku skinuti šešir. Vjetar je snažno zapuhao i što je više puhao, tako je čovjek više nastojao zadržati šešir. Ali, čim je sunce zagrijalo, sam je skinuo šešir. E da bismo bili izvor toplote koji će otopiti led, trebamo akumulirati dovolju količinu dobrote, strpljenja i povjerenja u Dobro. Bez toga, nećemo uspjeti širiti pozitivnu energiju i među drugima, nego ćemo se činjenjem dobra, samo mi osjećati dobro. Za početak, nije loše krenuti u taj eksperiment iz čisto sebičnih razloga: činit ću dobro, samo da bih se osjećao/osjećala dobro! Ako ta mrvica Dobra, pokrene lavinu Dobra, tim bolje!
M. M. O.
