IMPLIKACIJE NERAVNOPRAVNOG KORIŠTENJA MUŠKIH I ŽENSKIH GRAMATIČKIH OBLIKA I POLITIČKI KOREKTAN GOVOR U JAVNOJ SFERI

( O.Š. „HRASNO“ SARAJEVO,

OKRUGLI STO POVODOM DANA UČITELJA)

  MAGISTRANTICA:                                                       

Miroslava Saša Knežević  prof.  književnosti                             

Sarajevo, 05. 10. 2011. godine

Reći da je neka riječ ili forma bolja od neke druge, zato što je koriste Šekspir ili Milton…, isto je što i reći da je određena nijansa crvene boje bolja zato što je koriste Ticijan ili Rubens.  (  po A.R.Hilu, Linguistics and Your Language)

Uvod

Definisanje razlike između spola i roda pomoglo je da se razotkriju stereotipne uloge dodijeljene muškom i ženskom rodu u svim aspektima društvenog uređenja. Svaka podjela rada nužno se odražavala i na društvenom a samim tim i jezičkom planu, a stereotipne rodne uloge muškaraca i žena stoljećima su ostale fiksirane, odnosno utemeljene na neravnopravnom odnosu premoći jednog roda nad drugim. U američkoj i francuskoj feminologiji bavljenje rodom i rodnim teorijema doprinijelo je da se u obje ove struje razviju sofisticirana teorijska promišljanja usmjerena ka različitim naukama: psihologiji, lingvistici, psihoanalizi, sociologiji i dr., a unutar tih nauka opet su se razvili različiti pristupi problemu roda i rodnih odnosa. Dostignuća unutar rodnih teorija potrebna su u društvima u kojima je nužno transformisati postojeće koncepte patrijarhalne kulture koja još uvijek u svojoj svijesti nema izgrađen odnos prema rodnoj ravnopravnosti u jeziku. U većini zemalja  sa prostora bivše Jugoslavije rodno osjetljiv jezik i politički korektan govor su teme kojima se bave nevladine organizacije , koje su nakon posljednjih ratnih sukoba imale značajnu ulog  u pokretanju aktivnosti o zaštiti svih onih koji nisu mogli pronaći sebe u isuviše falogocentričnom izrazu političke i društvene moći. Slijedeći taj smjer i bosanskohercegovačka kultura također, još uvijek ne nalazi pravi način da se odupre nekim patrijarhalnim stereotipima kada je riječ o rodnoj problematici. Privatna sfera je još uvijek mjesto ženskog, a javna sfera i politički život muškog subjekta. Samim tim i zanimanja koja izlaze iz tih sfera počinju se drugačije imenovati u odnosu na rod koji je nosilac toga zanimanja. Pošto su tradicionalno sva zanimanja koja su nosioci moći ili znanja u muškom rodu (osim nekih rijetkih :doktorica, direktorica, profesorica…) postavlja se pitanje kako imenovati žene na određenim visokim društvenim,političkim pozicijama, ili na netipičnim ženskim pozicijama uopšte ,a ne ugroziti njihovu rodnu perspektivu.

Teorija Džudit Batler propituje kako se rod konstruiše i kada, koji su uslovi za njegovu konstrukciju, te da li su rod i spol dvije suprotne kategorije? Batleričinu teoriju možemo pokušati primijeniti i na jezik. Da li stereotipno konstruisanje roda utječe i na stereotipno korištenje muških i ženskih gramatičkih oblika , a samim tim da i upotreba rodno nesenzitivnog jezika podržava rodnu neravnopravnost.

Feministička istraživanja jezika kretala su se u nekoliko pravaca, pa se kao osnovni suprotstavljani modeli mogu naći modeli konfliktnih muško-ženskih stilova Sare Mils, Debore Kameron i Kejt Milet, a njima se suprotstavlja teorija o modelu različitih stilova čija je zagovornica Debora Tanen. Međutim o jeziku često govore i feministkinje koje nisu lingvistice npr. Helen Ciko. Robin Lakof, feministička sociolingvistica, tvrdi da je seksizam ili diskriminacija protiv žena, vidljiva na dva načina: prvo kako opšta upotreba jezika tretira žene, i drugo kako su žene naučene da govore o sebi.

Šta je jezik?

Jezik je djelatnost on se stalno mijenja i nadograđuje. „Ako krenemo od pretpostavke da su muški i ženski govor dva potkoda u okviru zajedničkog koda /jezika , a da je spolno raslojavanje jedan tip raslojavanja jezika…“[1] , onda možemo reći da se stereotipni obrasci moći prema kojima su uloge muškarcima i ženama dodijeljene u društvu, direktno oslikavaju na jeziku i rodno osjetljivoj upotrebi jezika. „Jezik nije jedinstven sistem , on se sastoji od niza potkodova , pa se govori o socijalnom, individualnom, fukcionalnostilskom, starosnom i spolnom raslojavanju, koje je ovdje centralno. Spolno raslojavanje često je uslovljeno postojanjem socijalnih uloga namijenjenih  spolovima u određenom društvu.“[2]

Kritičke lingvistice smatraju da se putem jezika, govora, pokazivanja, upućivanja, kontrolisanja uvijek odnosi na radnju u interakciji. U jeziku se uvijek radi o moći i kontroli. Tako se u javnoj komunikaciji ženama manje daje riječ, prekida ih se u govoru, češće bivaju prekinute i dobijaju riječ rjeđe nego muškarci ( sve ovo je naučno dokazano). Međutim, pojam moći ne mora uvijek umati negativnu konotaciju, davanje moći marginalnim ili potlačenim grupama ili pojedincima ne mora značiti da su druge grupe ili pojedinci nužno izgubili moć. Dakle, nije svaka moć opresija i dominacija, jer nekada moć znači stjecanje prava i mogućnosti za ravnopravno sudjelovanje u životu i društvu.

Pomoću jezika povećavamo znanje . Što nije imenovano to i ne postoji, zato je neophodno da se odluka o ravnopravnosti putem jezika uključi u sve oblasti javnog i društvenog života i političke dokumente.

Govornici/e odlučuju o načinu upotrebe jezika u određenim situacijama  svi sudionici u govornom činu sami odlučuju kada će i kako upotrijebiti određene izraze za imenovanje pojmova, profesija i sl. Svi učesnici u procesu komunikacije moraju imati svjestan odnos prema jeziku, a rodno izbalansiran jezik doprinosi ravnopravnosti žena i muškaraca, u javnoj, privatnoj, a naročito u naučnoj sferi. Često se dešava da u zapisnicima sa raznih sastanaka, ili u nekim drugim pisanim izvještajima dolazi do potpune marginalizacije stručnjakinja u raznim područjima ( npr. …a naročito se zahvaljujem profesoru doktoru AA, profesoru doktoru BB i kolegici C, na doprinosu …(riječ je o promociji ) ). Iako je i kolegica nositeljica obje ove titule govornik je spontano, možda i nehotice  ili namjerno marginalizirao njeno znanje i učinio je nevidljivom u stručnim krugovima.

Jezik je sredstvo promjena, on nije neutralan, već odražava različite forme rodne diskriminacije u društvu i može uzrokovati i pojačati rodnu diskriminaciju. Ženu bi u jeziku trebalo učiniti vidljivom na isti način na koji je muškarac vidljiv, a ne podrazumijevati je rodno neosjetljivim izrazima. Svojevrsna „primarnost“ izrazima u gramatičkom muškom rodu je ukorijenjena u naše izražavanje da često dolazi do apsolutnog prihvatanja tih izraza kao jedino ispravno i normativno prihvatljivih.

Jezikom mijenjamo svoju i tuđu svijest, jezik je moćno sredstvo izražavanja misli i njihovog utjecaja na zbivanja u društvu. Pekinška deklaracija stav IV-B član 75 odnosi se na diskriminatorne programe u udžbenicina koji ne odaju priznanje ženama naučnicama, a stav IV-B član 77 govori o masovnim medijima i stereotipnom prikazivanju žena u njima, te o važnosti uloga predavača u uspostavljanju kritičkog mišljenja i analize kod učenika. Zato pitanje normiranja jezika jeste političko pitanje, jer norma kao zvanični „zakon“ o nekom jeziku, ako nije rodno osjetljivo napisana, direktno subordinira manjinsko rodnu popilaciju koja je obuhvaćena tom normom.

Jezik je moć, rodno osjetljiv jezik  je termin kojim se pokazuje težnja da jezik pomogne u ostvarivanjeu ljudskih prava kada su u pitanju ženske i muške osobe. To je samo dio problematike kojom se bavi politički korektan govor, usaglašen sa zahtjevima Deklaracije o ljudskim pravima koja kaže da nije dozvoljen bilo koji oblik diskriminacije u društvu, a jezik bi trebalo da signalizira nastojanje društva da otkloni oblike diskriminacije po bilo kojoj osnovi (rasi, klasi, naciji, polnoj, rodnoj, jezičkoj, seksualnoj i drugoj pripadnosti). Također o principu dobijanja moći putem obrazovanja (a samim tim i putem jezika ) govore strateški ciljevi B.1 I B.4 Pekinške deklaracije koji govore o obezbjeđivanju ravnopravnosti i nediskriminacije putem u segmentu obrazovanja.

Standardizacija[3] jezika je politički čin, ko ima moć nad procesima standardizacije ima moć i nad društvom i pojedincima u društvu. Svi sudionici govornog procesa moraju učestvovati u tim procesima unoseći sopstvenu intuiciju za jezik. Jezik je odraz psiholoških procesa i služi za izražavanje emocija. Najčešće ga definišemo sa stanovišta strukturalističke teorije prema kojoj je jezik sistem znakova namijenjen komunikaciji u nekom društvu. Iz toga zaključujemo da je standardni jezik, onaj koji je normiran, jezik kojim se služi obrazovana elita. A ko to čini obrazovanu elitu u Bosni i Hercegovini?!?

Faze normiranja jezika [4]

1. SELEKCIJA – odabir
2. DESKRIPCIJA – opisivanje
3. KODIFIKACIJA – propisivanje
4. ELABORACIJA – razrađivanje
5. AKCEPTUACIJA – prihvatanje (službeno)
6. IMPLEMENTACIJA – primjenjivanje (stvarno)
7. EKSPANZIJA – širenje
8. KULTIVACIJA – njegovanje
9. EVALUACIJA – vrednovanje
10. REKONSTRUKCIJA – prepravljanje norme

Za svaki prirodan ljudski jezik moraju se propisati pravila kako bi se njime trebalo pisati i govoriti. To je jezička norma. Normu obuhvataju pravila pisanja, govorenja, građenja riječi i gramatičkih oblika, obrazovanja rečenice i pravilne upotrebe riječi. Sva ova pravila su propisana i njihovo poštivanje se ostvaruhe Pravopisom, Rječnikom i Gramatikom određenog jezika. Proizvod normiranja jezika je normirani jezik i on funkcioniše kao standardni jezik kolektiva kojem pripada tj. društva i kulture koji su ga normirali. Faze normiranja jezike su nam bitne da bi shvatili put kojim se neki izraz „uvodi“ u jezik. Ako se u fazi kodifikacije uvedu određene promjene , dolazi do rodno osvještene primjene jezika. Mada je u govornom jeziku tj. u fazi implementacije uočena primjena određenih izraza prije nego što je jezik normiran. Profesorica Amela Šehović istraživala je upotrebu mocionih sufiksa među studentskom populacijom i došla do zaključka da je „zvanična neupotreba mocionih sufiksa za tvorbu nomina agentis et professionis ženskog spola u bosanskom jeziku u određenom raskoraku sa njihovom već započetom upotrebom u svakodnevnom jezičkom izrazu.“[5] Ovakav način odbijanja tradicionalnog imenovanja žena na pozicijama moći imenicama u ženskom rodu, su direktni načini prikazivanja subordinacije ženskog roda unutar patrijarhalne kulture i otvaraju mogućnost analize ove gramatičke pojave iz ženskog diskursa.

Mogući pristupi za rješavanje problema

Pošto sam već ranije istakla da se standardnim jezikom „služi obrazovana elita“ , onda bi rodno osvješteno obrazovanje te „elite“ trebalo početi sa udžbenicima za osnovnu (i srednju) školu i njihovim prilagođavanjem i “popravljanjem” , a također i korekcijom nastavnih planova i programa. Naravno, osim udžbenika  trebalo bi raditi na rodno osjetljivoj doedukaciji, osvještavanju i obrazovanju kritičkog mišljenja kod nastavnika/ca, profesorica/profesora, i svih sudionika u obrazovnom procesu.

Prijedlozi za poboljšanje udžbenika koji će ravnopravno tretirati rodove[6]

• Ne treba koristiti generički maskulin. Kod svih imenica, pridjeva i glagola treba koristiti ženski i muški rod,
• Ne smijemo zaboraviti da se u bosanskom jeziku subjekat i predikat uvijek slažu u (gramatičkom) rodu, broju i licu
• Kod zanimanja, funkcija i društvenih pozicija treba paziti na ženski i muški rod : fizičar/fizičarka, historičar/ka. Ukoliko se žena imenuje i oznaka zanimanja bi trebala slijediti u ženskom rodu,
• U udžbenicima se ne smije obraćati samo učenicima već i učenicama,
• Pošto udžbenici trebaju služiti kao uzor, ne trebaju se spominjati ili na slikama i ilustracijama prikazivati samo muškarci naučnici ili umjetnici, uspješne žene također moraju biti prisutne,
• Obratiti pažnju na jezik primjereniji rodovima, ne-seksistički jezik,
• Izbjegavati prikazivanje rodnih stereotipa,
• Podjednaka upotreba tekstova, ilustracija i situacija poslova koje obavljaju i žene i muškarci.

Ovo su samo neki od prijedloga za poboljšanje udžbenika jer, ne zaboravimo da udžbenici:

• Podražavaju proces podučavanja i učenja,
• Struktuiraju područja učenja,
• Prenose stručno znanje u formi koja je adekvatna uzrastu,
• Upravljaju količinom i kvalitetom informacija,
• Utječu na sisteme vrijednosti i stavove,
• Reduciraju realnost,
• Imaju kulturnu, političku i ekonomsku dimenziju,
• Njima  se javno demonstriraju predodžbe o svijetu kakve vladaju u jednom društvu.

Ostali mogući pristupi: politički/rodno korektan govor medija, svekoliko rodno osviješteno izvještavanje, rodna upotreba jezika u svim segmentima života.

CEDAW- konvencija u svojim članovima 4, 5 i 10 govori o diskriminaciji nad ženama po pitanju: jednakosti među ženama i muškarcima, ulozi spolova i stereotipima i obrazovanju, te pozivajući se na navedeno možemo reći da je i jezik kojim se nesvjesno koristimo proizvod neravnopravnosti. Da bi se ta neravnopravnost izbjegla  bilo bi dobro pratiti neka uputstva o rodno osjetljivom jeziku u sferi javnih komunikacija i javnog života uopće:

• Dosljedno upotrebljavati formu ženskog roda za zanimanja i titule gdje god je to moguće :  npr.: predsjednica Advokatske komore FBiH Amila Kunosić-Ferizović,
• Od postojećih mogućih izraza (inventara etiketa) upotrijebiti onaj koji za našu govornu varijantu i za naš osjećaj za jezik najbolje odgovara:  lingvistkinja/lingvistica, vijećnik/vijećnica, promoviran/promovirana, promovisan/promovisana,
• Ne upotrebljavati neke ustaljene seksističke ili pogrdne izraze koji vrijeđaju određene grupe građana i đrađanki: Cigani, pederi, trêba ( umjesto djevojka),
• U rečenici koristiti paralelne forme uz upotrebu pravopisnih znakova (kosa crta, crtica za nastavak veznik ili ) ako se odnosi i na žene i na muškarce: kontrolor/kontrolorka, kontrolor/ka, kontrolor ili kontrolorka, promoviran/promovirana i sl.
• Kreativno upotrebljavati razne forme rodno osjetljivog jezika,
• Upotrebljavati rodno neutralne pojmove koji imenuju oba roda:

NE: Prednost imaju invalidna lica , VEĆ: Prednost imaju osobe sa invaliditetom,

• Pisati titule i zvanja uz ime i prezime u punom obliku a ne skraćivati ih;
• U navođenju imena (npr. autorica) navesti puno ime i prezime a ne inicijale : NE A Šehović, Upotreba mocionih…, VEĆ Amela Šehović, Upotreba mocionih…,
• Navoditi punu identifikaciju za svaku osobu naročito ako je riječ o bračnom paru:

NE: Na Božićni domjenak je došao  Drago Jurić sa suprugom , VEĆ Mira i Drago Jurić su došli na Božićni domjenak,

• Izbjegavati upotrebu etikata za oslovljavanje ili identificiranje ženske osobe po bračnom statusu (gospođica) , za neoženjenog muškarca ne postoji takav izraz. [7]

Zaključak

Ovaj rad nastao je kao svojevrsno putovanje kroz nedovoljno poznato i istraženo područje upotrebe rodno osjetljivog jezika u razgovornom jeziku na području BiH. Svrha ovoga puta nije upitna. No , ono će u potpunosti opravdati svoju svrhu tek ako se potencijalni čitetelji i čitateljice potaknu na kritičko ispitivanje svoje upotrebe rodno osjetljivog jezika  i sa eventualnim vlastitim iskorakom ka tom putu.

Smatram da ovaj rad subverzivno djeluje na dominantnu heteroseksualnu matricu koja je uvijek nalazila oslonac u patrijarhalnoj zajednici. Determinisanost spolnom pripadnošću još uvijek je dio tradicije, a rod još uvijek izaziva nevolju kada se pokaže kao društveno, kulturno ili jezički konstruisan pojam koji traži potvrdu u praksi. Vjerujem da se ovakvim radovima može doprinijeti u rušenju stereotipa o rodnim ulogama u kojima su žene osuđene na biologiju, muškarci na dominaciju, a treći rod na vječnu šutnju.

Feministička borba za rodnu ravnopravnost definitivno je promijenila patrijarhalnu kulturu, ne samo u smislu ženske društvene angažovanosti, već i raskidanjem jednakosti između spola i roda. Istraživanje roda i rodnih teorija, te apliciranje rodnih koncepata na jezik bosanskohercegovačke zajednice važan je zbog neistraženosti teme, ali i zbog analiziranja rodnih odnosa u kulturi uopšte.

LITERATURA:

• Anić Šime, Klaić Nikola, Domović Želimir, Rječnik stranih riječi, EVRO, Subotica, 2001.
• Barić, Lončarević, Malić, Pavešić, Peti, Zečević, Znika, Hrvatska gramatika, ŠK, Zagreb, 1997.
• Bellenger Lionel, Umijeće komuniciranja, Svjetlost, Sarajevo, 1992.
• CEDAW-konvencija;
• Gazetić Edisa, Teorijski i narativni aspekti rodnih (gender) konfiguracija u feminilnom tekstu, doktorska disertacija, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2007.
• GENDER perspektiva u nastavi: mogućnosti i poticaji; [prijevod Elmedina Čorbić] Fondacija Heinrich Böll, Regionalni ured Sarajevo, Kulturkontakt Austrija, Sarajevo, 2004.
• Hall, A. R. Linguistics and Your Language, Anchor Books, Doubleday and Compani, Inc. Garden City, New York, 1950.
• Izazovi feminizma, časopis Forum Bosna, broj 26, Sarajevo 2004. ,uredile: Nirman Moranjak-Bamburać, Jasmina Babić-Avdispahić i Jasna Bakšić-Muftić;
• Jahić Dževad, Palić Ismail, Halilović Senahid, Gramatika Bosanskog jezika, Dom štampe, Zenica, 2000.
• Kristal Dejvid, Enciklopedijski rečnik moderne lingvistike, NOLIT, Beograd , 1999.
• Pekinška deklaracija i Platforma za akciju, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Agencija za ravnopravnost polova BiH;
• Radovanović Milorad, Sociolingvistika, Novi Sad, 1986.
• Rod i jezik, priredile Svenka Savić, Marijana Čanak, Veronika Mitro, Gordana Štasni, Ženske studije i istraživanja i Futura publikacije, Novi Sad, 2009.
• Stanojčić, Popović, Gramatika srpskog jezika, ZUNS, Beograd, 2004.
• Savić Svenka, Žena sakrivena jezikom medija: Kodeks neseksističke upotrebe jezika, Ženske studije, Časopis za feminističku teoriju, Beograd 10/1988.
• Šehović Amela, Stilski markirana leksika u razgovornom bosanskom jeziku, magistarski rad, Filozofski fakultet Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2002.
• Šehović Amela, Upotreba mocionih sufiksa (u nomina agentis et professionis) u savremenom razgovornom bosanskom jeziku, u časopisu Pismo, god I. Sarajevo br.1, 2003.str.73-92.