Zajedničkim snagama do društva otvorenog za sve

Socijalna uključenost, a prije svega osjećaj pripadanja društvenoj zajednici, nije samo pitanje ljudskih prava i humanizma, nego i pitanje stabilnosti cijelog društva. Jer, društvo koje je otvoreno za sve, koje ne diskriminira ljude po bilo kojoj osnovi, koje se brine da se svi osjećaju društveno korisnim, je društvo koje će napredovati i jačati vlastite kapacitete mimo pomoći drugih. Upravo o „sindromu zavisnosti“, socijalnom uključivanju, partnerstvu vladinih i nevladinih organizacija, te pokretanju i finansiranju projekata od suštinske važnosti za marginalizirane grupe, razgovarali smo sa gospođom Rankom Ninković-Papić, direktoricom Fondacije za socijalno uključivanje u BiH.

Naša sagovornica je teorijska znanja sticala tokom studija novinarstva i menadžmenta, a iskustva i kompetencije kroz rad u medijima i međunarodnim organizacijama. Od 2000. godine radila je na različitim pozicijama i poslovima u IBHI-ju – Nezavisnom birou za himanitarna pitanja, odakle je i potakla ideja za osnivanje Fondacije za socijalno uključivanje u BiH, koja je registrovana u januaru 2010. godine. Autorica, urednica i koautorica je nekoliko publikacija o civilnom društvu, korupciji, socijalnom uključivanju, finansiranju vladinog sektora za nevladin itd.

- S obzirom na to da sam inžinjer menadžmenta, to mi pomaže u sistemu upravljanja i organiziranja. Ipak, smatram da nas bolje pokazuje ono što radimo i kako radimo, nego šta smo završili – ističe gđa Ninković-Papić.

Koje su aktivnosti Fondacije za socijalno uključivanje u BiH kojom rukovodite?

- Aktivnosti Fondacije su jačanje nevladinih organizacija, finansiranje projekata na principu udruženih sredstava, istraživanja, objavljivanje studija, izdavanje publikacija o socijalnom uključivanja, izgradnja kapaciteta i podrška, kako udruženjima i organizacijama, tako i najugroženijim grupama stanovništva. Podržavamo i socijalno poduzetništvo, organizujemo treninge za NVO-e, konstantno pratimo i pomažemo nevladine organizacije koje finansiramo, i naravno, pratimo koliko je krajnjih korisnika dobilo što im je najpotrebnije. Generalni cilj je socijalno uključivanje, reduciranje siromaštva i prevencija, te pomoć socijalno ugroženim grupama. U prošloj godini, finansirali smo 21 nevladinu organizaciju iz 11 gradova širom BiH, koje su obezbijedile domaće učešće, tj finansijska sredstva iz vladinog budžeta sa bilo kojeg nivoa. Dakle, Fondacija je finansirala projekte u iznosu od 67%, a 33% je bilo domaće učešće, što znači da je oko 800 000 KM za projekte izdvojila Fondacija,  a  sa oko 400 000 KM projekti su podržani iz domaćih budžeta. Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini je finansijski podržana od Fonda otvoreno društvo Bosne i Hercegovine (FOD BiH) i Švicarske Agencije za razvoj i saradnju (SDC).

U publikaciji „Prijateljstvo se rađa“ našli smo i ovaj citat: „Mi, roditelji, smo razgovarali, otvarali svoju dušu, našli sebi slične roditelje koji imaju slične probleme kao i mi sami i to je veoma pozitivno uticalo na naše samopouzdanje…. Sve pohvale za kompletno zamišljene i realizovane aktivnosti ovog projekta. Po mom mišljenju i mišljenju drugih roditelja, ovaj projekat treba da ima svoj nastavak sa istim ili sličnim aktivnostima“. To su  riječi majke djeteta sa posebnim odgojnim potrebama iz Trebinja. Projekat o kome je riječ je „Dnevni centar, dobar način socijalne uključenosti djece i omladine sa posebnim potrebama“ koji je realiziralo Udruženje roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama „Sunce nam je zajedničko“ iz Trebinja.
Osim ovog Udruženja, Fondacija je pomogla još dvadeset nevladinih organizacija iz Teslića, Sarajeva, Tuzle, Mostara, Laktaša, Bihaća, Banje Luke, Žepča, Rudog i Livna. Koliko je krajnjih korisnika obuhvaćeno ovim projektima i o kojim kategorijama stanovništva se radi?

-  Fondacija ima dva osnovna principa po kojima funkcioniše, a to je partnerstvo i pristup baziran na korisniku – koji je u centru. Kroz 21 projekat, bilo je uključeno 9 527 korisnika. To su bile žene, djeca, manjine, osobe s invaliditetom, nezaposleni, stari, volonteri. I vlasti, posebno na opštinskim nivoima, prepoznale su važnost ovih projekata za društveno uključivanje marginaliziranih kategorija stanovništva, koje žele samo jedno: da se osjećaju ravnopravnim članovima našeg društva. Ovo su mali koraci, jer ništa se ne može uraditi preko noći. Voljela bih da za dvije godine bude 90 hiljada korisnika, a to je već neki procenat socijalno uključenih. Za to nam je potrebna i pomoć medija, jer oni mogu utjecati na to da se sa primjerima pozitivne prakse ljudi pokrenu na akciju.

Koje su, po Vašem mišljenju, najugroženije kategorije stanovništva u BiH?

- Teško ih je izdvojiti. Svaka od tih kategorija jeste i misli da je najugroženija. Iz perspektive projekata, svi su ugroženi po različitim osnovama. Imali smo u prvom krugu devet organizacija koje su se bavile osobama sa invaliditetom, i po četiri organizacije koje su se bavile pitanjima mladih i socijalnim poduzetništvom, i četiri Crvena krsta/križa koji su pomagali svima. Prema istraživanju provedenom 2006. godine o socijalnoj isključenosti, 50, 32% stanovnika BiH je socijalno isključeno po nekom osnovu, a danas je socijalna isključenost možda i veća.

Koji su razlozi njihove slabe socijalne uključenosti i kako ih prevazilaziti?

- Uzrok socijalne isključenosti ne mora, a priori, biti siromaštvo, ni invaliditet. Ako se osjećam socijalno isključena, to znači da me društvo stavlja po strani, po bilo kojoj osnovi. Nezaposlene osobe se osjećaju isključene. Ako neko ima zaposlenje, a osjeća se isključenim i on spada u tu kategoriju. Siromaštvo, dakle, nije jedini uzrok socijalne isključenosti. S druge strane, kada bi se smanjilo ili preveniralo siromaštvo, to bi utjecalo na socijalnu uključenost, posebno mladih. Neko je socijalno isključen jer nema pravo na zdravstveno osiguranje, jer nema zaposlenje, to je začaran krug, i uvijek treba voditi računa da je najteže onima koji ne mogu funkcionisati bez drugih, koji trebaju imati personalnu asistenciju.

Šta socijalno uključivanje podrazumijeva?

- Da se na marginalizirane članove društva gleda kao i na sve druge, jer ne postoji razlog da nisu isto tretirani, da imaju ista prava, da imaju sve uslove i da daju čak i veći doprinos od drugih. Jednostavno, da nema diskriminacije, da su svi jednakopravni. Drugo, važno je osamostaliti osobe i dati im priznanje. Društvo bi trebalo više da radi na uključivanju. Niko ne traži da mu se nešto pokloni, ti ljudi se bore za sebe i nalaze najbolji način da se njihov glas čuje. Fondacija je jedan od načina da se njihov glas čuje.

Šta država, a šta pojedinci mogu učiniti na socijalnom uključivanju?

-  Teško je reći neko nešto mora, zna se šta jeste zadatak vladinih institucija. Nevladin sektor je tu da uradi nešto što vladin sektor ne može uraditi, jer nije predviđeno. Zamislite to kao brak, nadopunjavanje, imate nešto što drugi nema i obrnuto, kada to spojite onda imate sve. Privatni sektor također ima svoj značaj. Svaki pojedinac može biti dio toga.
Javno-civilno-privatno partnerstvo je idealno, jer kada udružite te tri stvari, to je društvo i to je socijalno uključivanje. A cilj svima njima bi trebao biti kreiranje ambijenta da se što više ljudi zaposli i društveno aktivira.

Socijalna uključenost je osnova koncepta socijalne politike EU. Šta to znači za BiH?
- To nam je jedan od uslova koje moramo ispuniti ako želimo pristupiti EU, a zna se da je to glavna tema i koji dokumenti slijede da se potpišu. Trebamo raditi na implementaciji zakona u stvarnom životu. Počev od pojedinca, kada bismo mijenjali svijest, jer ne mogu nam zakoni promijeniti svijest. Fondacija i ciljevi Fondacije su usko vezani sa Strategijom socijalnog uključivanja 2008. – 2013. koja je na usvajanju. Tu smo mehanizam povezivanja vladinih institucija i nevladinih organizacija.

Kada ste pomenuli mijenjanje svijesti kod pojedinca, da li se to odnosilo i na prihvatanje različitosti?

Da, jer teško prihvatamo nešto što je drugačije, što nužno ne znači ni bolje ni lošije. Trebamo početi od mikro plana, dakle razbijati barijere u našim glavama, a tek će se onda i arhitektonske barijere činiti suvišnim. Pomalo smo izgubili dodir sa realnošću. Lakše nam je da zažmirimo ili da nam neko drugi riješi probleme, ne znam da li će neko drugi riješti do nas samih, bilo da je siromaštvo ili bilo koji drugi problem u pitanju. Niti jedna donacija ne može da riješi problem tek tako, trebamo se više oslanjati na vlastite kapacitete i potencijale, jer imamo problem zvani „sindrom zavisnosti“. Koji je procenat nas kojima to odgovara i kojima to ne odgovara? Danas zavisimo od međunarodne pomoći, sutra od projekta inostranih donatora, prekosutra od vladine institucije, bilo da smo pojedinac ili NVO, zavisimo od poslodavca… Utopili smo se u to i to nam odgovara. Kada bi se prekinuo taj lanac „sindroma zavisnosti“, počev od nas samih i našeg shvatanja, pa do praktičnog, možda bi se neke stvari mogle promijeniti nabolje. To je naš pristup koji se treba promijeniti: koliko nam odgovara da krivimo nekog drugog. Vladin sektor krivi nevladin i obrnuto, građani krive sve druge… Mislim da nevladin sektor ne smije da zavisi od vladinog u smislu finansiranja ili da se oslanja samo na to, jer onda vladin ne gleda na nevladin sektor kao na partnera, nego kao na nekoga ko je teret na leđima. Mislim da svako može sam nešto napraviti, pokrenuti… nešto više… Treba se boriti. Teško je opstati u BiH šta god da radite, ako želite nešto da promijenite, zbog toga je puno lakše prepustiti se inerciji i prebaciti krivicu na druge. Ukoliko želimo nešto postići, trebamo na tome predano raditi.

Da, najlakše je govoriti kako u BiH nema perspektive i pri tome ne raditi ništa da se stanje popravi. Međutim, u našem društvu ima mnogo mladih koji imaju sjajne projekte i volju da rade. Jesu li mladi u fokusu interesovanja Fondacije za socijalno uključivanje u BiH?

-  Svakako. Jedna od ciljnih grupa Fondacije su mladi, nezaposleni i novonezaposleni, dakle oni koji su netom izgubili posao. Mladi jesu ciljna grupa Fondacije i svi projekti koji se bave mladima su dio Fondacije. Ove sedmice ćemo objaviti poziv na tender za drugi krug projekata 2011/2012 i sve NVO koje se bave socijalnim uključivanjem i smatraju da mogu napraviti projekte su dobrodošli da se prijave, uključujući i mlade koji su aktivni u nevladinim organizacijama. Više informacija na www.sif.ba gdje se može preuzeti tenderska dokumentacija. Finansiranje najkvalitetnijih projekata će se obaviti u omjeru: 60% Fondacija, 40% sredstva iz domaćih izvora.

Hvala na razgovoru i želimo Vam mnogo uspjeha u daljem radu!
Tekst i foto: Medina Jusić-Sofić