S kim si, takav baš i nisi, jer – svoj si
Pitanje očuvanje individualiteta u kolektivitetu je suštinsko pitanje prihvatanja drugih i drugačijih. Ako ste kao ličnost dovoljno jaki, postojani, sa jasnim stavovima i izgrađenim sistemom vrijednosti, nijedan kolektivitet, ma koliki bio, ne može vas učiniti drugačijim. Može vas samo ojačati i dati priliku za djelovanje u skladu sa pravilnim odgojem u duhu univerzalnih ljudskih vrijednosti. Ako ste, pak, slabi, može vas asimilirati u svakom pogledu.
Individualizam
Osnovni postulat koji važi za svakog čovjeka (i svaku nauku!) jeste individualitet, posebnost, originalnost. Odgojne metode, načela i principe koje preporučuje pedagogija, ne mogu biti apsolutno primjenljivi podjednako za svu djecu, omladinu i odrasle. U svemu tome, treba uzeti u obzir individualne razlike među pojedincima (i jednojajčani blizanci se itekako razlikuju), te faktore koji znatno utječu na sam proces odgoja, među kojima su najvažniji:
- struktura porodice, interpersonalni odnosi među njenim članovima, atmosfera, porodična dinamika, ekonomski i društveni status, emocionalno i mentalno zdravlje svakog člana porodice, heriditet (naslijeđe);
- iskustvo odgajatelja i ono životno, ali i pedagoško, pristup odgoju i svijest o njegovom značaju;
- društvena sredina (bliža i dalja), hotimični (namjerni) ili nehotimični utjecaji putem društvenih vrijednosti, postulata, tradicijskog ili modernog koncepta, novih socijalnih trendova, međuljudskih odnosa, sistema vrijednosti, utjecaja mass medija, javnog mnijenja, ekonomskih prilika, stepena tolerancije i demokracije itd.
- umijeće komuniciranja svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa;
- stepen odgojenosti i pedagoške obrazovanosti edukatora i odgajatelja i sposobnosti da isto prenesu na druge, u ovom slučaju na mlađe;
- mogućnost odgajanika da primi pedagoška nastojanja i inpulse od odgajatelja (roditelja, odgajatelja u vrtiću, učitelja, nastavnika, profesora);
- kvalitet i kvantitet vremena provedenog u odgojno-obrazovnom procesu itd.
Kao što se može primijetiti (i zaključiti!), odgoj nije nimalo jednostavan proces, iako se olako shvaća. Odgojiti dijete u duhu univerzalnih ljudskih vrijednosti, u pozitivnoj društvenoj atmosferi sa što manje konflikata, stresa i propusta nije nikada bilo lahko, pogotovo ne danas. Vrijeme u kojem živimo nosi sa sobom brz tempo života, trku za novcem i materijalnim (jedni to rade zbog egzistencije, a drugi pak, zbog prestiža), jak utjecaj medija koji većinom propagiraju nasilje, blud, laž, zavist, osvetu i mržnju prema drugačijim, političke i ideološke ciljeve, sve su to ometajući faktori u pravilnom odgoju djece i mladih. S druge strane, roditelji u BiH nemaju priliku da se ni kroz formalno, ni kroz neformalno obrazovanje, poduče i nauče osnovama pedagogije, posebno one aplikativne, primjenljive u konkretnim životnim situacijama.
Potrebno je, dakle, naglasiti da, s obzirom na individualnost svakog odgajatelja i odgajanika i pomenute faktore, ne postoji jedno rješenje, nego je potrebno iznalaziti više rješenja i birati najbolja za otklanjanje problema sa učenjem, disciplinom, povučenošću, nepoštivanjem autoriteta, komunikacijom, socijalizacijom itd. Kao što na osnovu identičnog recepta, dvije kuharice neće napraviti identična jela (ako ništa razlikovat će se u dekoraciji), tako ni u odgojnoj znanosti ne postoji jedinstven recept po kojem se pravilno odgaja. Eh, tu dolazimo do individualiteta, položaja pojedinačnog u općem i jedinstva u različitosti, prepoznavanja Čovjeka u Čovjeku, a ne individua po imenu i prezimenu, jer nam, onda, eto diskriminacije na osnovu nacije, vjere, porijekla, društvenog i ekonomskog statusa, eto nam, onda, nepotizma, mržnje, antagonizma. Tada, niko ni skim! Tada se otvara prostor za generaliziranje itrpanje u isti koš, a to znači razjedninjavanje ljudi sa plemenitim ciljevima (koji trebaju ujediniti snage) i obeshrabrivanje za njihov društveni angažman.
Zato umjesto: “S kim si – takav si” možda ipak: “S kim si – takav baš i nisi, jer – svoj si”.
Medina Jusić
