Razvojne karakteristike djece u pubertetu i adolescenciji
Kako uspostaviti dobru komunikaciju sa adolescentima i kako prevazilaziti konflikte
1. Uvod
Za svaku osobu sa psihološke tačke gledišta nekoliko životnih perioda su posebno značajni:
1. Rani razvojni period
2. Adolescentni period
3. Period klimakterija
4. Involutivni period – period treće životne dobi
U svakom od pomenutih perioda osoba se mijenja brže i naglašenije nego u “mirnijim” periodima života. Period adolescencije predstavlja aktivnu pripremu za život, to više nije obična dječija igra, niti je puna efikasna djelatnost odraslog čovjeka. To je neka vrsta “ozbiljne igre”, koja predstavlja već neku orjentaciju, planiranje i angažovanje osobe.
2. Što je adolescencija?
Adolescencija je vrijeme odrastanja, prijelaza iz nezrelosti djetinjstva u zrelost odrasle dobi. Taj prijelaz obuhvaća biološke, psihološke i socijalne promjene. Postaju mudriji i sposobniji donositi odluke. Također, povećava se nezavisnost i emocionalna razdaljina prema roditeljima, a raste važnost pripadanju grupi vršnjaka i prvih ljubavnih odnosa.
Određivanje tačnog početka i završetka adolescencije nije strogo definirano. Uobičajeno se razlikuju rana, srednja i kasna adolescencija. Rana adolescencija obuhvaća razdoblje od 11. do 14. godine, srednja od 15. do 18., a kasna od 19. do 21. godine života. Ta podjela odgovara načinu na koji naše društvo grupira mlade ljude u obrazovne institucije: prva skupina obuhvaća učenike starijih razreda osnovne škole, druga srednjoškolce, a treća studente.
Adolescencija je i razdoblje “bura i oluja”, brzih izmjena raspoloženja, unutarnjih konflikata i svađa s okolinom, buntovništva, ispitivanja granica, znatiželje i istraživanja svijeta. Mladi su se ljudi svih generacija, zbog njihovog drugačijeg načina odijevanja, ponašanja ili odabira muzike, odraslima činili ekstremni, drugačiji i teško razumljivi. Adolescencija je razdoblje procjene, donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti u procesu sazrijevanja.
3. Biološke promjene
Glavni elementi bioloških promjena u adolescenciji, koje se zajednički nazivaju pubertet, uključuju promjene u fizičkom izgledu mlade osobe (npr. razvoj grudi kod djevojčica, rast dlaka na licu kod dječaka) i razvoj reproduktivne sposobnosti. Pubertet je razdoblje rapidnog koštanog i seksualnog sazrijevanja koje se najčešće događa u ranoj adolescenciji. Pubertalni razvoj karakteriziraju i hormonalne promjene. Koncentracija određenih hormona drastično poraste tokom puberteta. Veliko povećanje hormona testosterona kod dječaka je povezano s razvojem genitalija, tjelesnim rastom i promjenama u glasu. Veliko povećanje hormona estradiola kod djevojčica je povezano s razvojem grudi, širenjem kukova i općenito koštanim razvojem. Ove se hormonalne i tjelesne promjene događaju, u prosjeku, dvije godine ranije kod djevojčica nego kod dječaka.
Pubertet utječe i na psihološki razvoj i socijalne odnose. Zahtijeva prilagođavanje, kako od strane adolescenta, tako i od ostalih ljudi koji ga okružuju. Tako na primjer, slika o sebi koju adolescent ima može biti privremeno poljuljana značajnim promjenama u fizičkom izgledu. Tijelo i lice se mijenjaju, a s tim i način na koji adolescent vidi sebe. Neki adolescenti fizički sazriju ranije od svojih vršnjaka. Oni imaju bolju sliku o sebi i bolje su prihvaćeni od strane vršnjaka. Što se djevojčica tiče, rano sazrijevanje nosi i prednosti i nedostatke. One imaju više problema u školi, ali isto tako i veću nezavisnost i popularnost među dečkima. Kao još jedan nedostatak ranijeg sazrijevanja djevojčica je i veća podložnost nekim problematičnim ponašanjima. Na primjer, one će u odnosu na djevojčice koje kasnije sazriju u većem broju slučajeva početi pušiti, piti, biti depresivne i imati poremećaje hranjenja; ranije će zahtijevati nezavisnost od roditelja i imati će starije prijatelje.
Osim bioloških, adolescenciju karakterizira i niz drugih promjena, koje zajednički utječu na to kako će se osoba ponašati i osjećati tokom tog razdoblja.
4. Promjene u načinu mišljenja
Za razliku od djece, mišljenje adolescenata postaje apstraktnije. Osim toga, njihovo mišljenje postaje i više idealistično. Također razmišljaju o tome kako bi izgledao idealni svijet, te kako bi oni mogli pomoći u njegovom nastajanju. Istovremeno oni počinju razmišljati i logičnije. Oni kreiraju planove za rješavanje problema i sistematično testiraju mogućnosti.
Osim navedenog, adolescentan način razmišljanja karakterizira i egocentrizam – što se često naziva adolescentnim egocentrizmom. “Adolescenti misle da sve znaju i čvrsto su u to uvjereni.” Aristotel
5. Socijalne promjene
Sazrijevanje često prati povećanje nezavisnosti i emocionalnog udaljavanja od roditelja, a prijateljstva s vršnjacima postaju sve važnija. Adolescenti još uvijek traže odobravanje roditelja, ali ne žele da se prema njima odnose kao prema djeci. Zbog toga će oni biti otvoreniji sa svojim prijateljima u raspravljanju pitanja kao što je ljubav, seksualnost, osobna iskustva i zajednički interesi.
Neke od karakteristika adolescentih prijateljstava koje se visoko cijene su lojalnost (odanost) i intimnost. Adolescenti vjeruju da prijatelji ne bi smjeli “iza leđa” govoriti jedni o drugima, te da bi se trebali zauzimati jedni za druge. Također imaju potrebu podijeliti svoje najintimnije misli i osjećaje sa svojim prijateljima. Takva intimna prijateljstva tokom rane adolescencije pružaju emocionalnu podršku, informacije i savjete, a i pomažu u podizanju samopoštovanja. Prijatelji su često slični u ponašanju i školskom postignuću, a djevojčice često biraju prijatelje koji su na istom stupnju zrelosti kao one same, bez obzira na dob.
Kako se adolescenti sve više pokušavaju osamostaliti, većina roditelja u njima uočava promjenu od poslušnog djeteta ka neposlušnom adolescentu. Roditelji tada obično koriste jednu od dviju strategija za suočavanje s neposlušnošću:
• vrše još veći pritisak na adolescenta da se prilagodi njihovim standardima, ili
• popuštaju i dozvoljavaju adolescentima da čine što žele
Niti jedna od ovih strategija nije baš mudra. Umjesto njih bio bi primjereniji fleksibilan, adaptivni pristup.
Za razdoblje adolescencije karakterističan je također i razvoj vlastitog identiteta. Oni koji uspješno istražuju određen broj mogućnosti pronalaze za sebe prihvatljivi identitet, dok drugi manje uspješni upadaju u krizu identiteta. Ona se može očitovati ili tako da se adolescent sam izolira od obitelji i vršnjaka, ili da se “utopi” u mnoštvu.
Adolescenti u pravilu žele samostalno donositi odluke o tome čime će se u životu baviti, hoće li krenuti na studij, i slično. Međutim, kako pokušavaju slijediti vlastiti identitet i kako je njihov način mišljenja sve apstraktniji i logičniji, tako oni sve zrelije rezoniraju i postaju sve više sposobni procijeniti što je ispravno, a što ne, te donijeti odgovorne odluke.
Uprkos potrebi za nezavisnošću od roditelja adolescenti tokom procesa sazrijevanja se ne odvajaju u potpunosti od roditeljskog utjecaja i potpuno samostalno kreću u vlastiti svijet donošenja odluka. Za njih je i dalje važno da budu povezani s roditeljima, te kao i u djetinjstvu, roditelji i dalje za njih predstavljaju izvor podrške koja im pomaže u istraživanju svijeta prepunog neizvjesnosti, izazova i stresova.
6. Odnos roditelj-adolescent
Jedna od velikih promjena u adolescenciji je povećanje emocionalne udaljenosti u odnosu roditelj-dijete. Iako je i dalje prisutna emocionalna toplina u porodici, adolescenti počinju graditi nove odnose izvan nje. Ti novi interpersonalni odnosi se stvaraju s vršnjacima.
Roditelji moraju postaviti standarde i pravila ponašanja kako bi spriječili da njihova djeca upadnu u probleme. Roditelji bi trebali zaštititi svoju djecu kada su u pitanju ozbiljniji ili teži problemi, ali izbjegavati pretjerano usmjeravanje i vođenje tokom suočavanja s normalnim problemima.
Dobar odnos između roditelja i adolescenta sastoji se u pronalaženju ravnoteže između dozvoljavanja adolescentima da istražuju i zadrže svoju nezavisnost, i njihovog zaštićivanja i postavljanja granica.
Kako razgovarati i komunicirati sa adolescentom?
1. Slušati– govorite što manje da bi vaše dijete reklo što više.
2. Koristite što manje riječi u kratkim rečenicama.
3. Ne ponavljajte se. To je jako dosadno.
4. Govorite normalnim tonom. Što više vičete manje vas čuje.
5. Organizirajte svoje misli prije razgovora.
6. Pazite na tajming, nije svako vrijeme dobro za razgovor.
7. Prekinite razgovor ako se frustracija ili ljutnja pojačavaju. Napravite kratku pauzu ili nastavite sutra.
8. Dopustite adolescentu da ode, možda je to njegov način na koji kontrolira ljutnju. Kažite mu da je OK da ode, ako se razgovor nastavi kasnije.
9. Ne postavljajte ultimatume. Adolescenti veoma loše reagiraju na njih. Ako osjetite da ćete postaviti ultimatum – napravite rađe pauzu.
10. Nikada ne ponižavajte! Ako ne možete razgovarati s poštovanjem, ne započinjite razgovor.
11. Ne pokušavajte im pomoći oko školskih obaveza, ako to nisu od vas tražili.
12. Prikupite hrabrost i priznajte kada ste pogriješili.
13. Pričajte im i smijite se vlastitim “gafovima”, jer im je tada lakše slušati, kada im govorite o njihovim.
14. Učite ih živjeti život prema vašem pozitivnom modelu, a ne držeći “predavanja”.
15. Pokušajte da na njihove neuspjehe ili nevolje ne govorite “rekli smo ti to mi”.
16. Ne kontrolišite sve njihove odluke, pustite ih da odrastaju i budu svoji.
17. Pokušajte zadržati mir i stabilnost kada oni “polude”.
18. Ne koristite snagu mišića, da bi im “utjerali strah u kost” i uspostavili disciplinu, jer ste u njihovim očima tada karakterno slabi.
19. Otiđite na njihove utakmice ili nastupe, oni to vole, iako kažu da ih nije briga, ili im je svejedno hoćete li doći.
20. Pružajte im ljubav i nježnost, a nikada ih ne molite i ne zahtjevajte to od njih zauzvrat.
21. Važna vam je čistoća i red, ali ipak pokažite razumjevanje za njihovu ličnu zbrkanost, neorganiziranost i neurednost njihovog prostora.
22. Naučite da adolescenti moraju imati svoj kutak intime, u koji nećete ulaziti, niti ga kontrolirati.
U dijalogu sa adolescentom treba imati na umu da je mlada osoba izuzetno osjetljiva na to da li je prihvaćena ili nije, pa neslaganje u mišljenju lako doživljava kao napad na sebe. U djalogu je potrebno govoriti u prvom licu, npr. “ti si ljut” – bolje je reći “čini mi se da si ljut”, “jesam li u pravu, ako nisam reci mi razlog”. Nije preporučljivo vraćati se u prošlost i nabrajati sve pogreške koje su učinjene.
7. Izlasci
Veoma je važno dogovoriti limit što se tiče noćnih izlazaka. Prepušteni sami sebi mnogi adolescenti promijene dan za noć.
Treba razumno odrediti limit i praštati povremena opravdana zakašnjenja (svi želimo djecu naučiti toleranciji i fleksibilnosti). Ideja: Dogovorite se i mijenjajte vrijeme za vrijeme. To znači ako adolescent zakasni pola sata sljedeći izlazak mu se skraćuje pola sata. Kao i sva pravila igre, adolescent ih mora znati unaprijed!
8. Izgled: oblačenje, frizura
Umjesto da obraćate pažnju na odjeću obratite pažnju na to o čemu razmišlja i što osjeća vaš adolescent. Gledajte kroz odjeću u unutrašnjost vašeg djeteta. Kosa i odjeća su psihološki bezopasni načini istraživanja identiteta. Ako mislite da je djetetov izgled razlog zašto su stvari krenule po zlu – gledate na pogrešno mjesto i u pogrešne stvari. Usredotočite se na ono što je važno: srce vašeg djeteta. Sve je ostalo prolazna iluzija.
9. Obaveze
Imati obaveze u kući je jako važno za razvitak djetetovog identiteta i karaktera. Pokušajte dogovoriti dobrovoljno s vašim adolescentom koje su njegove obaveze. To možete započeti tako što ćete napisati popis svih stvari koje treba napraviti u kući i upitati ga da sam odredi što misli da je fer da on preuzme. Veličina popisa će zaprepastiti vaše dijete a sloboda odlučivanja će olakšati preuzimanje nekih obaveza s liste.
Ponekad nagradite adolescenta za izvršene obaveze. Ako ne izvrši svoju obavezu, smirite se, napravite je vi – bez riječi – ali ako je moguće tako da on to vidi – i nakon toga uskratite nagradu. Ako ovo funkcionira veći dio vremena – uspješni ste.
10. Škola
Većini adolescenata škola je čudna apstrakcija stvorena od strane odraslih iz razloga koje im nitko ne može baš dobro objasniti. Često ih čujemo (i to s vrlo jakim argumentima) kako tvrde da je većina onoga što uče potpuno beskorisno u stvarnom.
Stalno inzistirati na ocjenama neće u djetetu probuditi dugoročnu ljubav prema učenju koju imaju ljudi koji postižu dugoročne akademske uspjehe. Umjesto toga, vaš će adolescent vjerojatno zamrziti školu i sve što je uz školu povezano.
Kažite im da vjerujete da škola nije naročito zanimljiva – time im pokazujete da poštujete njihovo viđenje što će vam otvoriti mogućnost razgovora o tome kako je škola jedna igra u kojoj treba biti što bolji kako bi kasnije imao više otvorenih mogućnosti za dobar posao. Objasnite im kroz primjer kako će im ocjene u srednjoj školi omogućiti lakši upis na faks i onda rad na tome što im se sviđa.
Napravite plan nagrađivanja, pomažite, platite instrukcije, omogućite im korištenje kompjutera u razumnim granicama.
Nagrađivanje je važno i moćno jer će potaknuti motivaciju, ali učenje koje je važno samo za sebe će doći tek kasnije kada upoznaju užitak izazova u natjecanju da budu među najboljima.
11. Agresija
Agresija nije tako česta pojava među adolescentima, uprkos svim neurološkim, hormonalnim i fizičkim promjenama koje im se događaju. Većina adolescenata se smjestila negdje između rijetko ljut i uvijek ljut.
Shvatite da je određeni stupanj agresivnosti u ovoj dobi normalan. Vikanje, sarkazam, unošenje u lice, izgovaranje ružnih riječi su simptomi verbalne agresivnosti i treba se s njima naučiti nositi kako bi postali rijetki trenuci i što bezbolniji za svih. Kako se to radi? Ne uzimajte te ispade lično, imajte na umu da niti adolescent ne uživa u tom gubitku kontrole, NE UZVRAĆAJTE AGRESIJOM. Nastojte ostati potpuno mirni, čekajte da završi s deranjem i zatim kažite nešto kao “ne mogu razgovarati na ovaj način” ili “nitko ne viče na tebe” i OTIĐITE.
To će donijeti nekoliko dobrih stvari: prvo, dajete tnejdžeru do znanja da ne želite ništa imati s takvim načinom ponašanja i da ako nešto želi mora pronaći neki bolji pristup. Drugo, dajete adolescentu vremena da ostane sam i da se smiri. Ako su zadnje riječi bile vaše mirne i tolerantne i njegove uvredljive i divlje – ta će razlika između kontrole i bijesa dok bude sjedio i razmišljao o tome biti vrlo poučna za njega.
12. Prijatelji
Budite uključeni u život svog adolescenta i što se tiče prijateljstava. Inzistirajte da se druže u vašoj kući, da posjećuju, da dođu prespavati i da održavaju zabave pod vašim krovom. Puno pričajte s prijateljima svog adolescenta. Provodite toliko vremena s njima koliko god vam oni to dopuštaju. Imati ćete puno više otvorenih vrata ako ne budete kritični i ne postavljate ultimatume.
Najvažnije je da ne birate prijatelje svom adolescentu. Naređivati koga smije a koga ne smije viđati je način da poremetite sistem vrijednosti u djetetovoj glavi, tako da dobra djeca postanu loša, a loša djeca dobra. Ako se možete suzdržati i dati svom adolescentu neko vrijeme, dobra djeca će uskoro izgledati u očima vašeg adolescenta bolji izbor.
13. Razgovori o seksualnosti
“Razgovor” je zapravo kontinuirani dijalog s tisuće malih razgovora. Tražite bilo kakvu ispriku da bi razgovarali, kao što su npr. filmovi, riječi pjesama s njihovih omiljenih CD-a ili neki događaj koji se dogodio prijatelju, vršnjaku.
Kako razgovarati?
• Vi počnite. Ne čekajte da vas pitaju. Mnogima je teško započeti tu temu a i boje se da ćete poluditi ako pitaju specifična pitanja. Postavite ton čavrljanja.
• Imajte kratke razgovore, ne maratone. Pratite znakove koji govore da je vašem adolescentu dosta i prekinite razgovor.
• Pomognite mu da odluči odgoditi seks. Ako budete tražili da odgodi seksualna iskustva u buntovnom, nestabilnom mozgu vašeg adolescenta odmah će osvanuti rečenica: sex je za mene! Pomognite mu razgovorom o raznim temama vezanim uz seksualnost (intimnost, povjerenje, ljubav, briga za sebe, brga za druge…) da odluči sam odgoditi prvo seksualno iskustvo.
• Nemojte se bojati reći ono što je dokazano. Apstinencija za adolescente je najbolja opcija.
• Zamišljajte “kao da…”. Tinejdžerke kažu da im zaista pomaže razgovarati o tome što odgovoriti na klasičnu izjavu: “Da me voliš spavala bi samnom”.
• Objasnite mu što je seks za djevojke. Sve djevojke povezuju seksualnost s emocionalnom intimnošću, vjernošću i ljubavlju. Čak i one koje se prave da tako ne misle.
• Objasnite joj što je seks za dečke. Za većinu dečki seks je osvajanje i smanjivanje fizičkog naboja.
• Pričajte o trudnoći i seksualno prenosivim bolestima. Pitajte poznaju li nekoga tko je ostao u drugom stanju i kako se osjećala ta djevojka. Istraživanja pokazuju da djeca zaista slušaju informacije ovakvog tipa, ako im se prezentiraju na prihvatljiv način.
• Razgovarajte o kontracepciji. Istraživanja pokazuju da razgovor o kontracepciji ima utjecaja u odgađanju prvog seksualnog iskustva i u odgovornijem ponašanju.
• Nemojte držati predavanja o čemu god govorili.
14. Droga
Adolescenti uzimaju drogu iz mnogo različitih razloga: nesigurnost, tjeskoba, defict psihološke topline u porodici, nedostatak samopouzdanja i samopoštovanja, slab ego, radoznalost, žele da budu “cool”, impulsivnost.
Prvo, roditelji moraju biti informirani o znakovima i pažljivo pratiti svog adolescenta. Neki od znakova mogu biti: hronično crvene oči, jako proširene ili sužene zjenice, velike promjene raspoloženja, veće promjene u ritmu spavanja, hranjenja, osobne higijene, školskog uspjeha, druženja, promjene u tjelesnoj težini, izbjegavanje kontakta i sl.
Ovi znakovi ne moraju uvijek biti sigurni dokazi da se adolescent drogira. Zato nemojte agresivno optuživati. Ako je ovih znakova više i ako se ponavljaju otiđite potražiti pomoć kod psihologa koji se bavi adolescentima i koji će utvrditi je li situacija alarmantna.
15. Laži
Nemojte se usmjeravati na laž, usmjerite se na razloge zašto adolescent laže. Želi li skratiti sebi muke da ne mora slušati vaše duge monologe o važnosti školovanja? Ili se boji vašeg bijesa ako otkrijete istinu? Zatim razgovarajte o povjerenju. Pitajte svog adolescenta šta bi trebalo napraviti kada netko izda povjerenje druge osobe. Neka razmišlja. Neka donosi svoje stavove.
16. Kažnjavanje
Kazna je namijenjena brzom zaustavljanju neželjenog ponašanja tako što nanosimo fizičku ili emocionalnu bol djetetu.
«Povrijedio si me i ja ću povrijediti tebe».
«Opsovao si i ja ću te pljusnuti».
«Nisi izvršio svoje obaveze i ja ću te poniziti pred prijateljima».
Srž kazne je da se namjerno nanosi bol. Odgovor na namjerno izazivanje boli je bijes, želja za osvetom, mržnja. Razgovarajte s vašim djetetom o tome kako se može nadoknaditi nastala emocionalna šteta, pitajte ga da vam objasni kakva je ta šteta, kako se ta osoba osjeća i što može napraviti da to ispravi.
17. Debljina
Adolescenta koji sebe opisuje kroz izgled svog tijela treba podsjetiti da smo svi mi mnogo više od samog izgleda tijela: mi smo splet sposobnosti, vještina, talenata, nadanja, snova, vjerovanja.
Adolescenti s jednim roditeljem koji je debeo imaju gotovo 80% šanse da i sami postanu debeli u odrasloj dobi. Istraživanja pokazuju da adolescenti najčešće savjete o prehrani i tjelesnoj težini traže upravo od roditelja. Vi im kupujte, pripremajte i kuhajte hranu. Preuzmite odgovornost za ulogu koju imate u životu svoje djece. Ako Vaš adolescent često želi jesti u restoranima brze hrane, dogovorite da jede u kući prije odlaska (tako će manje pojesti tamo). Planirajte vikendom kako uključiti zdrave obroke u dnevni ritam.
Izbjegavajte vrijeđanje.
Umjesto da budete izvor kritike i negativne procjene, pokušajte davati ohrabrenje i pomoć. Dijete koje se osjeća voljeno i snažno puno lakše će mijenjati prehrambene navike i držati se pravila jer osjeća da može postići ono što si zacrta. Pomozite u izgradnji samopoštovanja i dobre slike o sebi.
Razmislite o vlastitom životnom stilu.
Držite li grickalice i nezdravu hranu u kući? Je li Vaš tempo života tako brz da često pribjegavate nezdravoj, na brzinu pripremljenoj hrani? Je li život Vaše porodice primarno orijentiran na aktivnosti kao što su: gledanje televizije, sjedenje za kompjuterom i sl.? Izbacite lošu hranu iz kuće. Uključite fizičku aktivnost u život Vaše djece. Debljina može biti simptom stresa. Kao što odrasli ponekad koriste alkohol ili tablete, djeca najčešće koriste hranu da bi se lakše nosila sa stresom ili ispunjavala emocionalne praznine.
18. Komunikacija roditelja i djece
Komunikacija je vrlo važan dio svakog dobrog odnosa. Nažalost, tokom adolescencije, komunikacija postaje sve teža. Jedan od razloga za to je taj što roditelji često sebe smatraju “rukovodiocima” svoje djece. Oni konstantno organiziraju njihove živote, pakiraju užine, vode ih na razne treninge i vode računa o tome da idu na vrijeme spavati.
Umjesto da i dalje budu “rukovodioci” života svoje djece, roditelji bi trebali postati savjetnici. Roditelji-savjetnici su usmjereni na pomaganje adolescentima u razvoju i uvježbavanju donošenja odluka, a ne na upravljanje njihovim životima. Odustajanjem od uloge “rukovodioca” roditelji pružaju adolescentima priliku da postanu nezavisniji, što je jedan od važnih ciljeva adolescentnog razvoja. Biti roditelj-savjetnik znači uspješnije izbjeći dvije najčešće pogreške u odgoju adolescenata:
• odnošenje prema njima kao prema djeci, što znači pretjerano zaštićivanje i obavljanje stvari umjesto njih, ili
• odnošenje prema njima kao prema odraslima, što može značiti nedovoljnu brigu ili čak osjećaj napuštanja.
Lahko je zaboraviti da adolescenti istovremeno više nisu djeca, ali nisu još ni odrasli ljudi.
Kako roditelj može pomoći?
1. Odolite davanju savjeta, osim kada adolescent to od Vas traži. Kao što je jedan roditelj lijepo rekao: “Što manje savjeta dajem, to više želi razgovarati sa mnom”.
2. Prihvatite odvajanje. Razvoj vlastitog identiteta tijekom adolescencije uključuje određeni stupanj odvajanja, ali ne i potpuno izoliranje od obitelji, da bi se uspostavila nezavisnost.
3. Pustite adolescenta da razmišlja o sebi. Neka Vas umiri činjenica da je dom sigurno mjesto gdje može ventilirati svoje frustracije, te srediti misli i shvatiti promjene u svom životu.
4. Očekujte nedosljednost od Vašeg adolescenta. On proživljava zbrku emocionalnih, fizičkih i hormonalnih promjena koje su prirodna karakteristika procesa odrastanja.
5. Dajte svojem adolescentu priliku da bude sam sa sobom kada mu je to potrebno.
6. Dozvolite i adolescentu da preuzme dio brige. Ako Vi brinete sve umjesto njega nikada neće postati odgovoran.
Ako se kućna pravila otvoreno izlože i dozvoli se rasprava o njima često se smanjuje sukob između roditelja i adolescenata. Naređivanje ne pomaže razvoju odnosa. Postojanje jasnih, dogovorenih pravila pomaže, a olakšava i adolescentima jer znaju na čemu su i znaju da su u osmišljavanju pravila i sami sudjelovali.
19. Odnosi s braćom i sestrama
Odnosi s braćom i sestrama pomažu adolescentu na više načina: kao preventivna mjera protiv depresije, stvaranje socijalne mreže i učenje socijalnih vještina. Braća i sestre imaju jedinstven odnos, mnogo sličniji status unutar porodice nego roditelji i djeca. Iako se zna da među njima može postojati rivalstvo i zavist, za mnoge je taj odnos jaka veza povjerenja i ljubavi.
Zbog čega su braća i sestre važni u adolescenciji?
• Odnos s braćom i sestrama pomaže u učenju mnogih vještina važnih za buduće odnose s vršnjacima, uključujući intimnost, povjerenje, rješavanje sukoba i oblikovanje identiteta.
• Braća i sestre predstavljaju adolescentima osobe kojima će se povjeravati.
• Braća i sestre su važan izvor podrške i ublažavaju moguće sukobe s porodicom i prijateljima.
• Smatra se i da su braća i sestre veći izvor socijalne podrške adolescentima nego što su to vršnjaci.
20. Sukobi između roditelja i djece
U pojedinim porodicama kako dijete ulazi u razdoblje adolescencije, počinje se povećavati sukob između adolescenta i roditelja. Sukob je obično rezultat promjena i sazrijevanja adolescenta, te načina na koji se ostatak porodice prilagođava tim promjenama.
Sukobi se obično javljaju oko jednostavnih stvari kao što je obavljanje svakodnevnih obaveza, financije, ili izgled. Također, česte su nesuglasice i oko porodičnih odnosa, škole, razgovaranja na telefon, izlazaka, ljubavnih izlazaka, prijatelja i seksualnog ponašanja.
Adolescenti osjećaju konstantnu napetost između potrebe da ostanu bliski sa svojim roditeljima i shvaćanja da mogu biti nezavisni od njih.
Zašto je sukob između roditelja i djece u adolescenciji veći?
U toku adolescencije, mladi ljudi prolaze kroz razdoblje individualizacije. Tokom tog vremena oni razvijaju vlastiti identitet i oblikuju vlastite stavove, odvojene od roditeljskih. Također, adolescenti počinju uviđati da roditelji nisu uvijek u pravu, što se naziva “deidealizacija roditelja”. Sve to su posljedice promjena u načinu mišljenja koje se odvijaju tijekom adolescencije. Te promjene u načinu mišljenja omogućuju adolescentima da preispituju roditeljski autoritet i stavove. Sukob između roditelja i djece obično se temelji na različitim načinima na koje roditelji i njihova djeca razumiju i definiraju porodična pravila i događaje. Adolescenti često smatraju da bi veliki broj stvari trebao biti pitanje ličnog izbora, a ne mišljenja roditelja. Na primjer: Roditelj: “Dok si pod mojim krovom tvoja soba mora biti čista.” Adolescent: “To je moja soba, prema tome može biti kakva god ja želim da bude.”
Sukob ima tendenciju povećavanja tokom rane (12-14 godina), te čak i tokom srednje adolescencije (15-17 godina), a smanjivanja tokom kasne adolescencije (18-20 godina). Smatra se da je ljutnja glavna emocija povezana s sukobom, a praćena je tjeskobom, frustracijom ili osjećajem krivnje.
Sukob postaje problematičan kada: ljutnja postaje prečesta i prejaka, dugo traje, vodi ka agresivnosti, ometa posao i odnos.
Adolescenti i roditelji su izloženi većem riziku od sukoba u ovim situacijama:
• Ako postoji bračni sukob ili je razvod braka u toku
• Ako su adolescenti u situaciji da se moraju prilagoditi na novu porodicu
• Ako porodica sama po sebi nestabilna, odnosno ako se roditelji ponašaju nedosljedno prema adolescentu.
• Sukob će se češće javiti između majki i adolescenata zbog toga što su one obično bile više vezane uz djecu u predadolescentnom razdoblju.
• Čini se da tokom adolescencije sinovi razviju veću moć nad majkama, što se može očitovati kao drsko odgovaranje.
• Sinovi također mogu postati fizički veći i agresivniji od oba roditelja, čime se njihova roditeljska moć umanjuje.
Unatoč činjenici da se roditelji i adolescenti često svađaju, većina adolescenata govori o osjećaju divljenja prema roditeljima, te o obraćanju njima za savjet, o osjećaju ljubavi i prihvaćanja. Sukob u tom razdoblju života jednostavno predstavlja dio normalnog procesa odrastanja. Ove svakodnevne manje nesuglasice i prigovaranja olakšavaju adolescentima prijelaz iz dječje ovisnosti o roditeljima ka većoj nezavisnosti odrasle dobi.
21. Poremećaji hranjenja
Dva najčešća poremećaja hranjenja su anoreksija i bulimija.
Anoreksija
Anoreksija (ili punim nazivom anorexia nervosa, što na grčkom znači “gubitak apetita”) je ozbiljan poremećaj hranjenja koji je karakteriziran namjernim izgladnjivanjem. Petnaest puta je češći kod djevojaka u odnosu na mladiće. Obično započinje u razdoblju adolescencije ili rane odrasle dobi. Anoreksične osobe mogu ispoljavati neke od sljedećih karakteristika:
• sklonost perfekcionizmu
• depresiju
• gubitak mjesečnice
• promjene raspoloženja
• visoki stupanj anksioznosti
• osjećaj zamora
• osoba je opsjednuta hranom i razmišljanjima o jelu
• ima iracionalna vjerovanja o tome da je predebela iako je njena težina unutar normalnog raspona za dob
• pretjerano vježba i bavi se fizičkom aktivnosti
• čini se da je osoba uvijek na dijeti i ne želi jesti određenu hranu iz straha da se ne udeblja
Ono što je potrebnije i važnije je da djecu naučimo kako prihvatiti sebe i voljeti se onakvi kakvi jesu. Moramo ih podučiti u tome da je pokušavati izgledati “savršeno” iracionalno i neprihvatljivo ponašanje.
Bulimija
Bulimija (naziv nastao od grčkih riječi “bik” i “glad”) je poremećaj hranjenja karakteriziran prejedanjem (osoba jede kao “gladni bik”), nakon čega slijedi pročišćavanje organizma prisilnim povraćanjem, postom ili uzimanjem laksativa (purgativa, odnosno sredstava za čišćenje). Prejedanje se obično odigrava nasamo, a popraćeno je depresijom, osjećajem krivnje i gađenja prema sebi. Osim prejedanja i povraćanja prisutni su i neki od sljedećih znakova kod osoba koje pate od bulimije:
• bolovi u trbuhu
• nateknute šake i stopala
• osjećaj zamora
• mučninu
• glavobolje
• nepravilne mjesečnice s povremenim izostajanjem
• bubrežne komplikacije
• simptomi dehidracije
• kronična promuklost
Oba su poremećaja jednako teška, i oba mogu uzrokovati smrt. Važno je shvatiti da adolescenti koji pate od anoreksije ili bulimije ne moraju izgledati vidno pothranjeni ili ugojeni. Tjelesna je težina samo fizički pokazatelj poremećaja, dok u biti adolescent pati od dubljeg emocionalnog konflikta kojeg treba riješiti. Opsjednutost hranom samo je simptom dubljeg problema, kao što je nisko samopoštovanje, depresija, loša slika o sebi i mržnja usmjerena na sebe.
22. Zašto i kada potražiti profesionalnu pomoć?
Period adolecencije nosi niz poteškoća, koji su sastavni dio sazrijevanja, ali ako ove poteškoće postanu problem, koji ugoržava cjelokupno funkcioniranje porodice, tada je potrebna pomoć profesionalaca: psiholog, pedagog, neuropsihijatar, socijalni radnik, i drugi.
Navedeni su samo neki od razgloga zašto potražiti profesionalnu pomoć:
• Ako adolescent pokazuje ozbiljne probleme u ponašanju kao što su depresija, anoreksija, bulimija, ovisnost o drogama, ponavljana delinkventna ponašanja ili ozbiljni problemi u školi.
• Ako adolescent ima problem, na primjer, socijalno je povučen i nema prijatelja, što može biti posljedica ekstremne sramežljivosti, depresije, stresa u školi i brojnih drugih razloga.
• Ako su roditelji pokušali riješiti problem svog adolescenta, ali u tome nisu uspjeli i problem nastavlja ometati normalan život adolescenta i porodice. Na primjer: često besposličarenje, učestalo bježanje iz škole, od obaveza ili agresivno suprostavljanje autoritetima.
• Ako roditelji shvate da su oni dio problema, kontinuirane, intenzivne svađe ili sukobi, koji ometaju svakodnevan život, dobar su primjer toga.
• Kada je porodica izložena jakom stresu (na primjer smrt člana porodice ili razvod braka), a adolescent se s tim ne nosi na odgovarajući način.
AUTOR: SUADA SELVIĆ, PROF. PEDAGOGIJE
