Rahatluk

Ko ne bi poželio berićetli zaradu, halal nafaku, hairli evlada, saburli ženu, merhametli ljekara. I izbjegao srkletli ženu, haterli komšiju, baksuzli musafira, tuhafli insana, pa makar od njih i fajde imao. Makar i rod bili.

Saburli insan je svuda i u svako doba dobro došao. Srklet rahatluk helać učni.

Ne može se uz svakakva insana ni berićet, ni merhamet, ni sabur, ni hajr vezati. Mora insan odabran biti.

Berićetli je ono što se s halalom, na pošten način stekne. Onda u imetku ima berićeta. I bereketa se može kazati.

Rahatluk uz berićet insan osjeti.

Učni se poštenu insanu da neko brzo i lahko imetak stekne i da u tome ima berićeta. I ogriješi se kad tako pomisli. Privid je to. Dunjalučarima Allah uzvišeni ovosvjetske blagodati daje. Saburli vjernika džennetske bašće i užici čekaju.

Berićet pošten insan i s malom zaradom osjeti pa se rahat učini. Lezeta u tome ima.

Plaho se volim prisjetiti i kome ispričati o rahatluku siromaha pukih u kučici uvrh mahale.

Legli njih dvoje, hamal i žena njegova, na potanak dušek pod pokratak jorgan. Nisu ni zažmirili, nisu imali kad, a top puče na tabiji.

-          Smaknuli nekog uglednika. Ili bogataša – šapnu hamal svojoj prepadnutoj ženi.

Topom u mrkloj noći se to oglasi.

Sirotica se uz svog halala privuče, skupi se, a njega zašuška kako je najbolje umjela jorgančićem sirotinjskim.

-          Hvala Bogu kad si mi niko i ništa – prepuna zadovoljstva halalu svome šapnula.

I oboje rahat zaspali.

Ima li većeg rahatluka od smiraja u postelji svojoj, sa halalom svojim, sa halal imetkom svojim, pa i sirotinjski neka je! Vala nema.

Pa neka govori ko šta hoće.

AUTOR: AIDA KRZIĆ