Pčelica

Jedna usamljena pčelica bila je stalno u potrazi za prijateljem. Mahala je krilima, letjela i letjela dok ne sretnu jednog nježnog dragog leptira. Čim su se pozdravili otpočeše upoznavanje i razgovor.
- “Ja sam pčelica. Tražim prijatelja. Leptiriću nježni, hoćeš li se igrati sa mnom?”

Leptir joj reče:
- “Ako postanem tvoj prijatelj, možemo se posvađati dok se igramo.  Da li bi me ubola?!”
Pčelica je bila iskrena:
- “Pa, to je bar jasno. Ubola bih te svojom oštrom žaokom!”
Mali leptir na njene riječi zakuka:
- “Ne, ne, ne. Ne želim biti tvoj prijatelj! Odmah idem od tebe!”
Pčelica ostade tužna i usamljena. Polahko je nastavljala svoju potragu, nadajući se prijatelju.
Letjela je i letjela. Napokon stiže do male, dražesne bubamare.
Pozdraviše se i otpoče upoznavanje.
- “Ja sam veoma usamljena. Tražim iskrenog druga ili drugaricu. Hoćeš li se igrati sa mnom?”, pitala je pčelica.
Mala bubamara je pitala:
- “Ako postanemo prijateljice i u igri se posvađamo, hoćeš li me ubosti svojom žaokom?!”
Pčelica je bila iskrena:
- “Pa to je sasvim jasno, draga bubamaro. Ubola bih te!”
Bubamarica se naljuti:
- “Ne, ne, ne” Neću se družiti s tobom. Odmah bježim od tebe!”
Zamahnu svojim krilima i nestade u daljini.
Mala pčela uzdahnu sva ožalošćena i usamljena. Bila je tužnija jer se osjećala malenom i odbačenom. Da ne bi zaplakala, zamahnu krilima i poletje nastavljajući svoju potragu.
Letjela je i letjela. Stiže do jedne velike livade prekrivene mnoštvom cvijeća.
Među cvjetićima se posebno isticao veliki, crveni cvijet. Doletje do njega i sjede na njegove latice. Tužna, spusti svoja krila i klonu bez riječi.
Cvijet je pozdravi i upita:
- “Draga pčelice, reci mi zašto si žalosna?”
Pčelica odgovori:
- “Ah, nemam nijednog prijatelja!”
Cvijet nastavi razgovor:
- “Hoćeš li se sa mnom igrati. Želiš li biti moja prijateljica?”
Pčelica se tužno osmjehnu i stidljivo reče:
- “Naravno da bih željela biti tvoja drugarica! Zašto to ne bih željela?! Ali, ti svakako trebaš da znaš, imam veoma oštru žaoku!”
Cvijet je upita zbunjeno:
- “Naravno da znam! Ali ne razumijem, kakve to ima veze?”
Pčelica tužno objasni:
- “Ako se posvađamo u igri, mogu te ubosti!”
Cvijet se i dalje čudio:
- “Pa dobro, ubodi! Šta ima veze!!!”
Pčelica je bila iznenađena:
- “Pa zar se ti nimalo ne bojiš?”
Cvijet se raspoloženo smijao:
- “Ne, ne bojim se! Zato što ćeš se napiti mog soka i od njega napraviti ukusan, slatki med!”
Pčelica poletje u zrak od sreće:
- “Ti si moj najbolji prijatelj i igrat ćemo se zajedno!”
Potom se nastaviše radovati i igrati.

S perzijskog prevela: Senka Bešlić