Oteli me vanzemaljci
Noć je bila vedra, bez i jednog oblačka. Vedran je stajao na balkonu i posmatrao nebo. Iznenada, približio mu se neobičan svjetleći objekat. Dvije čelične ruke su ga zgrabile i odvukle u unutrašnjost objekta koji se potom udaljio noseći Vedrana u neizvjesnost. Vedran je shvatio da je bio okružen neobičnim bićima koja su ličila na robote. Umjesto očiju imali su male ekrane. Bića su se radoznalo zagledala u Vedrana, mjerkala ga, priključivali ga na razne aparate, ali nisu bili nimalo grubi. Nisu imali usta, niti su govorili, već su komunicirali mislima. Začudo, Vedran ih je odlično razumio. Saznao je da se nalazi među Robotoidima, da im se vođa zove Iksel, i da potiču sa planete Celeks, sazviježđa Elektrus. Vedran nije bio ni najmanje uplašen. Bio je potpuno smiren i opušten. Robotoidi su ga odveli do prozora i pokazali mu zvijezde i planete, do kojih čovjek nikada doći.
Odjednom, Vedran se prenu i ponovo se nađe na balkonu. Gledao je oko sebe i pitao se: da li je to bio san, njegova mašta ili se stvarno dogodilo?!
Aldin Kovačević
