Neću o tebi na kiši
Neću, nikada,
Da mislim o tebi,
Dok kiša pada.
Zaboljeće me šapat kapi
Ispod trepavica.
Opeći kao žeravica
Vreli jecaji srca,
Zbog prerano palih
Otkosa livada praznih
Moje duše.
Jer neću znati,
Da li kiša kroz oluke toči,
Il’ suze iskapavaju,
Zamagljene oči.
Ni koliko će da traje
To stanje,
Dok suzama skupljam
Tuđe odsjaje,
Koji meni ne pripadaju.
Ko zna,
Možda je smisao u tome,
Da prepoznamo dijelove sebe
Tek kad se rasprše i slome?
Moj dvorac u oblacima,
Zaklonjen tvojim vidicima,
U paramparčad.
Pa sad, na kiši,
Neću ništa o tebi,
Da me ne bi,
Zaboljele kapi ispod trepavica.
…Tako mi treba,
Plamičak zore,
Više od svega,
Komadić sunca
Ispod kišnog neba!
Suada Kovačević
