Motivacija učenika za učenje

Medina Jusić-Sofić, prof. pedagogije

Pitanje motivacije učenika za učenje je posebno aktualizirano zbog sve veće pojave različitih sadržaja koji im odvlače pažnju, čak do te mjere da ih na svojevrstan način hipnotiziraju. Zbog toga je za nastavnike važno da znaju šta to učenike zaokuplja u slobodno vrijeme, koje videoigrice su u trendu, koje sličice i albume sakupljaju, šta gledaju na TV-u, koju muziku slušaju i sl. Bez obzira koliko se protivili svemu tome, nastavnici treba da budu u toku i prate učeničke aktivnosti mimo škole, kako bi mogli kreirati sadržaje u školi koji će im biti pandan, alternativa ili samo forma u koju će inkorporirati predviđeno gradivo.

Dakle, ukoliko nastavnik primjeti da većina djece prati špansku Primera ligu i sakuplja sličice igrača, na odmorima razgovaraju o utakmicama, neki čak posjećuju kladionice, onda će to učeničko interesovanje iskoristiti na svome času. Ako je riječ o nastavi matematike, neka pojedini tekstualni zadaci sadrže elemente neke utakmice (ime igrača, tima, ugao pod kojim je dat go, koliko vremena je prošlo od jednog do drugog pogotka, koliko metara je pretrčano na terenu i sl., na nastavi fizike se može računati vrijeme, brzina i sl.). Time će se predmet i sami zadaci približiti učeničkim interesovanjima i oni će biti više motivirani za rad. Isto važi i za časove jezika – važno je naučiti učenike da korektno iznesu svoje mišljenje o nečemu, daju svoj komentar, opišu događaj i sl. Kroz njima bliske primjere, lakše će naučiti i pravopisna i gramatička pravila, bez osjećaja pritiska i velikog napora. Za skoro svaki predmet se mogu naći različiti adekvatni primjeri koji će se povezati sa određenim gradivom, a ako ne, onda u uvodnom dijelu časa se može organizirati kviz (sa nagradnim fondom u koji će učenici investirati umjesto u kladionice) ili kratko razgovarati sa učenicima o predmetima njihovog interesovanja. Poenta je približiti nastavno gradivo učenicima i time ih motivirati za rad.

Šta je motivacija?

Motivacija je sve ono što potiče na aktivnost, što tu aktivnost usmjerava i određuje joj intenzitet i trajanje. To je “volja za nešto”. Motivacija je utjecaj koji izaziva, usmjerava i održava željeno ponašanje ljudi i bitna je kako za učenje tako i za bilo koji drugi rad. Ona sadržava i pozitivan stav prema radu i želju za novim saznanjima, postignućima, uspjesima. Zbog toga je važno pratiti motivaciju učenika na času, ali i kod kuće i nastojati da ne dođe do velikih oscilacija u motivaciji, posebno nakon izvjesnog neuspjeha ili prezasićenosti učenika nastavnim sadržajima. Nerealno je očekivati konstantnu i nepromjenljivu motivaciju učenika tokom cijele školske godine!!! Treba osluškivati potrebe djece i njihova interesovanja. Isto tako, nerealno je očekivati da će svi učenici imati podjednake motive za učenje i rad. Neko će učiti zbog znanja, a neko zbog ocjene i nagrade koju su mu roditelji obećali. S tim u vezi ovdje ćemo podsjetiti na dvije vrste motivacije: intrizičnu i ekstrizičnu motivaciju.

Vrste motivacije

Unutrašnja (intrizična) motivacija je kad imamo neke pokretačke snage unutar nas samih da napredujemo i uspijevamo, za naše potrebe. To je potpuno nezavisna motivacija od bilo kakvih vanjskih faktora, to je želja za novim saznanjima bez obzira na nagrade ili prepreke. S druge strane, vanjska (ekstrizična) motivacija je spoljašni motiv zbog kojeg radimo neku aktivnost (npr. ocjena, plata, poklon, nagrada, priznanje, društveni status, itd.). Dakle, kada učimo i radimo iz nekog interesa, da bismo dobili nešto zauzvrat. Zato je važno, znati zbog čega učenici uče, šta ih motivira za rad, a šta demotivira.

Iz akcijskog istraživanja provedenog među učenicima nekoliko osnovnih škola u Hrvatskoj, došlo se do rezultata da 84% učenika motivira ocjena, a na pitanje: Šta bi te motiviralo da više učiš? 20% učenika je odgovorilo – novac, 19% – zanimljiva nastava, 10% – bolji odnos nastavnika i učenika i 18% – bolja ocjena. Pogledajte tu kontradiktornost!!! Na početku ankete, više od četiri petine ispitanika je navelo ocjenu kao izvor motivacije, da bi kasnije, zauzimala jednu petinu. Svoju motivaciju za bolje učenje učenici su rasporedili i na druge faktore, od kojih je za nas značajan: bolji odnos nastavnika i učenika i zanimljiva nastava! Pitanje je da li je njihov stav da ih na učenje pokreče ocjena, vlastiti ili je proizvod nastojanja roditelja da im djeca imaju što bolje ocjene, ili nastavnika, koji ih nerijetko uslovljavaju ocjenama i time postižu autoritet. Ovo namjerno ističemo jer i danas veliki broj nastavnika ocjenu koristi kao odgojno sredstvo, što ona nije – Ako budeš nemiran/a, dobit ćeš jedan! Ako ne pomogneš drugu/drugarici da savlada lekciju, smanjit ću ti ocjenu na kraju polugodišta i sl. Osim toga, ocjene donose određene privilegije kada je riječ o statusu među vršnjacima i samim nastavnicima, utječu na ocjene iz ostalih predmeta (heterohaloefekat), presudne su pri upisu u srednju školu, skreću pažnju roditelja na ponašanje djeteta i dr. Kako su vrlo važne odraslima, tako i učenicima postaju motivirajući faktor, što je pogrešno, jer treba da uče zbog samog znanja, a ne zbog neke brojke u dnevniku!!! Zbog toga je na nastavnicima velika odgovornost prema motivaciji učenika. Sa polaskom u školu, ona je više intrizična, jer su djeca po prirodi znatiželjna, potrebuju nova (sa)znanja, dok se vremenom akcenat stavlja na vanjske motivatore, tako da samim tim postaje ekstrizična i djeca uče da bi dobila dobru ocjenu, a ne da bi nešto stvarno naučila. Sve je prisutnije i takmičenje među roditeljima – čije dijete ima bolje ocjene, tako da dio odgovornosti snose i oni, kada je riječ o motivaciji učenika za učenje i rad. Zato je važno roditeljske sastanke ne svoditi na puko izvještavanje o ocjenama (to se može upriličiti na individualnim sastancima), kako bi se izbjegle žaoke među roditeljima u pogledu tih numeričkih dostignuća njihove djece. Ne zaboravimo da neki roditelji slabijih učenika ne dolaze na roditeljske sastanke upravo jer se stide ocjena svoje djece!

No, ocjena može biti i dobro motivacijsko sredstvo, posebno kod učenika koji se trude da savladaju gradivo, ali to ne uspijevaju, te se zbog toga lahko obezhrabre. Takvim učenicima je dobro dati veću ocjenu sa minusom, ali uz napomenu da imate u njih povjerenje koje treba da opravdaju. Pri tome je važno naglasiti da više kao nastavnik cijenite kvalitet znanja i trud, nego ocjenu!

I nastavnici mogu učenicima pomoći da se sami motiviraju na učenje. U mlađim razredima, važno je održavati unutrašnju motivaciju učenika i potencirati značaj znanja, te jačati njegovu primjenu u svakodnevnom životu, a u starijim razredima, učenicima se mogu dati i slijedeće preporuke:

1. Školskim zadacima prilazite pozitivnim stavom – imajte volju učiniti nešto!
2. Recite sebi: Ja to mogu i hoću!
3. Postavite sebi cilj: Šta želim ostvariti?
4. Postavite očekivanja i zadatak shvatite kao izazov: Da vidim koliko mogu ostvariti?
5. Budite određeni: Kako ću to ostvariti?
6. Budite realni: postavite takve zahtjeve koje možete ispuniti – imajte na umu svoje mogućnosti i sposobnosti.
7. Napravite popis onoga što trebate obaviti – sjajan je osjećaj kad budete precrtavao/la obavljeno.
8. Poslove razdijelite u više manjih, jednostavnijih i lakše obavljivih ciljeva.
9. Napravite redoslijed obavljanja poslova – štedim na vremenu.
10. Postavite sebi nagrade za obavljen posao – ako dobro obavim posao, priuštit ću sebi…
11. Podsjetite se na dobre strane svog rada – Šta dobivam učenjem?
12. Iskoristite negativnosti – podsjetite se na posljedice ako ne obavite zadatak!
13. Pridržavajte se plana i tajminga predviđenog za obavljanje zadataka.
14. Napravite jasnu razliku između “ne mogu” i “neću”.
15. Počnite odmah. Ne odugovlačite jer time produžavate agoniju!
16. Poboljšajte svoju sposobnost samouvjeravanja!
17. Budite optimističani – šanse za uspjeh će se povećavati!
18. Koristite bilješke, podsjetnike, olakšice pri zapamćivanju…
19. Iskoristite svaki uspjeh kao dodatnu motivaciju za daljnji rad.
20. Prepoznajte ono što bi vas moglo ometati i to eliminišite.
21. Imate pravo pogriješiti – niko nije savršen.
22. Vježbajte svoj smisao za humor, od poteškoća u učenju počnite zbijati šalu – smijeh ukazuje na to da ste realani i dovoljno snažani da ih prevaziđete!

Sretno!