Kako roditelji mogu pomoći djeci u procesu učenja?
Učenje je psihički proces koji iziskuje izvjestan mentalni napor, težak u zavisnosti od gradiva koje se uči, koncentracije, ometajućih faktora, od intelektualnih sposobnosti učenika i njegove motivacije. Dakle, to nije nimalo jednostavan proces koji se odvija nezavisno od drugih faktora i treba ga shvatiti ozbiljno. Nažalost, većina roditelja nema takvo mišljenje. Smatraju da je djetetu učenje jedina obaveza, da je to nešto lahko, nešto što se može bez problema savladati. Ovdje treba napomenuti da je jedan od razloga zbog čega ti roditelji imaju izgrađene takve stavove i to što nedovoljno poznaju karakteristike razvojne dobi djeteta koje nije u stanju da ima moć zapamćivanja i razumijevanja kao odrasli. S druge strane su faktori koji utječu na učenje i pamćenje, kojih roditelji uglavnom nisu svjesni iz prostog razloga što ni sami nisu dovoljno informisani o psihičkim procesima i njihovim sastavnicama. Dakle, umjesto što stalno napominju djecu da trebaju učiti, trebaju im i sami pomoći u tome, pružiti im podršku pri savlađivanju prepreka i bodriti ih u njihovom radu.
Faktori koji utječu na učenje
Mnogo je faktora koji utječu na učenje, ali ćemo se ovdje zadržati samo na onim najčešćim. To su:
- složenost gradiva koje se uči;
- stepen koncentrisanosti učenika na sadržaj;
- intelektualne sposobnosti;
- motiviranost za učenje;
- vanjski ometajući faktori i
- pomoć i podrška drugih prilikom učenja.
Da li će dijete uspješno savladati određeno gradivo zavisi od težine tog gradiva, njegove razumljivosti, jezika kojim je lekcija pisana i prilagođenosti tog sadržaja uzrastu učenika. Koliko će od tog gradiva učenik uspjeti da zapamti, zavisi od njegove usredotočenosti na sadržaj učenja. Pa tako, ako je koncentrisan na samo učenje i na njegov sadržaj, odnosno lekciju, brže će usvojiti to gradivo od onog učenika kome misli lutaju dok čita. Najbolji način da provjerimo da li je učenik koncentrisan na sadržaj učenja jeste da ga zamolimo da nam prepriča ono što je pročitao. Često se dešava da učeći, dijete ima predstavu o onom što je učilo i smatra da je to gradivo i usvojilo, ali kada dođe u školu i kada treba da to znanje reprodukuje, onda se uspostavi da je to njegovo znanje tek na nivou prepoznavanja, daleko od stadija usvojenosti.
Prilikom učenja, intelektualne sposobnosti učenika također imaju veliku ulogu. Ukoliko je dijete inteligentnije, snalažljivije, ukoliko koristi olakšice pri zapamćivanju (mnemotehnike), veće su šanse da brže i lakše usvoji gradivo. Nažalost, mnogi učenici koji su toga svjesni, isuviše se oslanjaju na svoje sposobnosti, pa se onda može desiti da redovno ne uče, misleći da će to za kratko vrijeme moći da savladaju. Intelektualne sposobnosti ne moraju biti od presudne važnosti za učenje, kao što ni talenat ne mora biti od presudne važnosti za uspješnost u nekom umjetničkom izrazu.
Motivacija za rad je oba slučaja presudan faktor koji može da kompenzira čak nedostatak posebnih sposobnosti. Učenik koji ima jak motiv postignuća, koji želi da uspije, koji je vrijedan i trudi se da nauči, može i sa prosječnim sposobnostima postići mnogo više od onog koji je inteligentniji, a manje radi. Dakle, motivacija za učenjem je jedna od glavnih predispozicija za uspjeh. Međutim, na motivaciju mogu da djeluju neki vanjski ometajući faktori zbog kojih može da splasne učenikova aktivnost i želja za postignućem. To su galama, buka, stalna ometanja drugih dok dijete radi, uključen TV (posebno ako su ostali ukućani okupirani gledanjem nekog programa), stalne promjene mjesta gdje dijete uči, te nezadovoljene fiziološke potrebe, tj. glad, žeđ, pospanost, hladnoća i dr.
I na kraju, ali ne i najmanje važan faktor za uspješnost u učenju, jeste pomoć i podrška drugih, prije svega roditelja. Kao što smo ranije naveli, ona se ne sastoji u rješavanju djetetovih zadataka, već u pomoći pri njihovom razumijevanja i rješavanju. Podrška mogu biti riječi: Ti to možeš!,Samo tako nastavi!, Svaka čast!, Ponosan/a sam na tebe!, Ma ti si prava vrjednica! i sl. No, to mogu biti i gesti pažnje: tapšanje po ramenu, milovanje po glavi, poljubac u čelo o sl. pa sve do materijalnih stimulacija: kolačići i čaj za predah, omiljeni slatkiš, voćna salata, palačinke i dr. Novčane nagrade se mogu dodjeljivati za odlično postignut uspjeh na kraju tromjesečja ili polugodišta, a mogu biti motivirajuće i za ostatak školske godine, jer će dijete znati da može isto očekivati i na kraju. Ali oprezno sa ovim nagradama, kako vaše dijete ne bi učilo samo zbog njih, a ne da bi steklo znanja i vještine.
Autor: Medina Jusić
