Autoritet, ko je to, šta je to?
Ko mladima može biti pozitivan autoritet, odnosno uzor u koji će se mladi ugledati, a da ga se istovremeno ne boje?!? Pa da, otac ili majka koji prijete djetetu da će mu uskratiti džeparac, izlaske i sl. svoj autoritet ne grade na poštovanju, nego na ucjeni, ma kako to zvučalo.
Na nepovjerenju se ne može graditi povjerenje i zato je važno da mladi to daju do znanja roditeljima, profesorima, svim starijim osobama sa kojima komuniciraju, kada žele dokazati svoju zrelost. Sloboda podrazumijeva i značajnu dozu odgovornosti i važno je da se to uvijek ima na umu. Da biste zaradili povjerenje odraslih, trebate ga dokazati svojom odgovornošću i fer igrom!
Malo je pozitivnih autoriteta danas u društvu, koji razumiju mlade i daju im šansu da pokažu svoje sposobnosti i umijeća, koji im daju priliku da iskažu svoje mišljenje i stav. Zato je na svakoj mladoj osobi pojedinačno da sama pokuša izgraditi ličnost koju će krasiti univerzalne ljudske vrijednosti (poštenje, istinoljubivnost, iskrenost, altruizam, humanost, pravednost i dr.). Osim toga, mladi treba svakako da izgrađuju neke od sljedećih osobina:
- nonkonformizam – ne priklanjanje većini, npr. ne slijediti modne trendove samo zato što ih većina vršnjaka slijedi, “biti svoj/a”, originalan/a, dosljedan/a sebi.
Ova osobina se odnosi i na njegovanja vlastitog stava, izgradnju samokritičnosti i samovrjednovanja, sposobnost introspekcije – posmatranje sebe iznutra, na kreativnost, širok svjetonazor i otvorenost.
- samopouzdanje i pozitivna slika o sebi – značajno da nas komentari zlobnika ne poljuljaju i učine da se loše osjećamo! Važno je prihvatiti sebe onakvim kakvi jesmo i truditi se svakodnevno da budemo bolji! Osim toga, nije grijeh biti kokuz i nemati dovoljno novca za neki luksuz, grijeh je biti sebičan, ohol, pohlepan, škrt… Ne dozvolite da vam bilo ko nabije kompleks niže vrijednosti zbog toga što ne izgledate kao lica sa naslovnica, nemate najnovije izdanje mobitela ili laptopa! Ljudi se iza tih materijalnih svari samo kriju i zapravo svi ti koji postavljaju uzuse u društvu, imaju manjak samopouzdanja, pa se hrane time što druge ponižavaju! Pokušajte svoje mjesto u društvu zauzeti svojom domišljatošću, originalnošću, a ne težnjom da se uklopite u masu!
- otvorenost za druge i drugačije – važna jer smo svi totalno različiti i svako ima svoju sretnu zvijezdu i svoje mjesto pod nebeskim svodom. Kada prihvatimo one koji se razlikuju po bilo kojoj osnovi od nas, onda dopuštamo da upoznajemo nešto novo i zapravo nas ta različitost itekako obogaćuje.
Šta je sa roditeljima, mogu li oni biti dobri autoriteti, uzori?
Mladi uvijek treba da imaju na umu da njihovi roditelji za njih žele sve najbolje. Problem je samo onda kada to ne znaju da pokažu na pravi način. Nekome će mnogo značiti preporučenih 12 zagrljaja dnevno sa majkom, ocem, sestrom, bratom, a nekoga će to gušiti. Bitno je usaglasiti svoju individualnost sa reakcijama roditelja na nju.
Mladi, pokušajte se otvoriti prema svojim roditeljima, naučite ih kako da se ponašaju prema vama, dajte im do znanja šta vam smeta i to potkrijepite objašnjenjima, recite kako biste voljeli da se ponašaju prema vama… U tom prelaznom dobu iz dječaštva u zrelost, ni sami mladi ne mogu da lociraju svoje mjesto, u nekim situacijama bi željeli da ih drugi tretiraju kao odrasle, a nekada se baš ponašaju djetinjasto i neodgovorno… Ali jedno treba da znaju: bez obzira koliko godina imali, njihovi roditelji će ih uvijek tretirati kao svoju dragu djecu, kao da su mali i to treba prihvatiti.
Šta je sa negativnim autoritetima koji se nameću?
Svaki autoritet ne mora a priori značiti i da je valjan autoritet i da ga treba slijepo slijediti. Vi možete nekoga poštovati, ali ne mora značiti da ćete 100% slijediti šta god vam kaže. Ovdje je važno da se mladi oslanjanju na vlastitu sposobnost zdravorazumskog rasuđivanja, kako ne bi pali pod utjecaj nekih lažnih autoriteta. Često i profesori mogu da budu upravo takvi, nastojeći da sa svojim učenicima budu „raja” a ne pružajući im mogućnost da otvoreno razgovaraju, iznesu svoje mišljenje i zakidajući ih na ocjenama čim primjete da neko misli svojom glavom. Oni od svojih učenika žele napraviti poslušnike, sljedbenike, fanove, a ne razvijati kod njih kritičko mišljenje! Prema takvima se možete uljudno ponašati, ali nikako im se lažno dodvoravati, što oni i podstiču dobrim ocjenama: ako im neko laska, automatski ima dobru ocjenu! Umjesto toga, nastojte ih zaraditi svojim znanjem, a ne dodvoravanjem na bilo koji način!
M. D. Pašić
