Anksioznost
Definicija: Anksioznost je stanje koje se oÄituje osjećajem tjeskobe, preplaÅ¡enosti, straha, sve do panike uz psihomotornu napetost i unutraÅ¡nji nemir, te postojanje osjećanja kao da će osoba “eksplodiratiâ€.
Anksioznost je najÄešće nemotivirana i neobjektivna i nije vezana za objekat ili osobu.Poremećaji anksioznosti su najÄešći emocionalni poremećaji, koji zahvataju i mlade i odrasle ljude. Anksioznost se poÄinje formirati u ranom djetinjstvu – baziÄna anksioznost, koja je uslovljena osjećajem bespomoćnosti, usamljenosti i nesigurnosti kod djeteta.
Separaciona anksioznost najÄešće se javlja u uzrastu 10 do 18 mjeseci. To je emocionalna reakcija izazvana izdvajanjem djeteta u nepoznatu sredinu bez prisustva majke i nesposobnost djeteta da se približi majci na bilo koji naÄin. Anksioznost se vrlo Äesto prenosi sa majke na djecu. Anksionznost se javlja u svim periodima života, a njene najizraženije manifestacije su od 16 do 45 godine života.
Može se razviti usljed kompleksnih kombinacija faktora rizika, ukljuÄujući životne dogaÄ‘aje, karakteristike liÄnosti, genetiku, hemijske procese u organizmu.
Većina ljudi doživi osjećanje anksioznosti (strepnja, tjeskoba) prije znaÄajnih dogaÄ‘aja kao Å¡to su važan ispit, poslovna prezentacija, prvi sastanak sa seksualno privlaÄnom osobom. Kada ljudi doživljavaju anksioznost, tipiÄno osjećaju uznemirenost, neprijatnost i napetost. Osjećati se anksiozno u ovakvim situacijama je adekvatno i to stanje obiÄno kratko traje. Ova osjećanja se ne svrstavaju u kliniÄku anksioznost, već su uobiÄajen dio svakodnevnog života, jer ljudi prirodno osjećaju anksioznost kada su suoÄeni sa prijetnjom, opasnošću ili kada su pod stresom.
S druge strane, poremećaji anksioznosti su ozbiljni emocionalni poremećaji koji ispunjavaju život osobe preplavljujućom anksioznošću i strahom koji su hroniÄni, intenzivni i mogu se progresivno pogorÅ¡avati ukoliko se ne tretiraju. Obuzeti napadima panike, opsesivnim mislima, noćnim morama ili neprestanim zastraÅ¡ujućim fiziÄkim simptomima, neki ljudi sa poremećajem anksioznosti postaju zatvorenici u kućnom pritvoru. UobiÄajeno, poremećaji anksioznosti se razvijaju tokom rane adolescencije ili ranog odraslog doba.
Poremećaji anksioznosti su kategorsani na sledeći naÄin:Â
Generalizovani anksiozni poremećaj (GAP). KarakteriÅ¡u ga izražena i nerealistiÄna zabrinutnost koja traje Å¡est mjeseci ili duže; kod odraslih, anksioznost se fokusira oko tema kao Å¡to su zdravlje, novac ili karijera. Pored hroniÄne zabrinutosti, prisutni su drhtanje, grÄenje miÅ¡ića, nesanica, napetost u abdominalnom predjelu, vrtoglavica, povećana iritabilnost.
Opsesivno-kompulsivni poremećaj (OKP). Kod ove vrste poremećaja anksioznosti, osobe imaju uporne, ponavljajuće misli (opsesije) koje odražavaju pretjeranu anksioznost i strah; tipiÄne misli su zabrinutost oko infekcija i zaraženosti ili strah od neadekvatnog ili nasilnog ponaÅ¡anja. Opsesivne misli mogu voditi ka izvoÄ‘enju rituala (kompulzija) – kao Å¡to su pranje ruku ili ponavljanje fraza – s ciljem oslobaÄ‘anja od anksioznosti uzrokovane opsesivnim mislima.
PaniÄni poremećaj. Ljudi sa paniÄnim poremećajem pate od ozbiljnih napada panike bez oÄiglednog razloga. Napadi panike izazivaju doživljaj kao da će se osoba onesvjestiti, poludjeti ili doživjeti infarkt i umrijeti. Manifestuje se lupanjem srca, nelagodom ili bolom u grudima, znojenjem, drhtanjem, zažarenošću ili trncima po dijelovima tijela, suhim ustima i doživljajem guÅ¡enja, strahom od umiranja i gubljenja kontrole, doživljajem nestvarnosti, itd. Napadi panike Äesto se javljaju sa agorafobijom – strahom da će se doživjeti napad panike na mjestima sa kojih bi bilo teÅ¡ko pobjeći, te se takva mjesta izbjegavaju.
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). ObiÄno slijedi nakon izložensoti osobe traumatskom dogaÄ‘aju kao Å¡to su posmatranje smrti druge osobe, seksualno zlostavljanje, iznenedna smrt bliske osobe ili prirodna katastrofa. Tri su osnovne manifestacije PTSP-a: „oživljavanje†traumatskog dogaÄ‘aja („fleÅ¡bek†ili noćna mora), izbjegavajuće ponaÅ¡anje (izbjegavanje mjesta povezanih sa traumom), te emocionalno udaljavanje od drugih i psiholoÅ¡ka uznemirenost (poremećaji spavanja, iritabilnost i slaba koncentracija).
Poremećaj socijalne anksioznosti (Socijalna fobija). KarakteriÅ¡e se ekstremnom anksioznošću vezanom za procjenu drugih ili ponaÅ¡anje koje bi moglo dovesti do ismijavanja i osramoćivanja. Ovakva intenzivna anksioznost može voditi izbjegavajućem ponaÅ¡anju. FiziÄke manifestacije povezane sa ovim poremećajem su lupanje srca, ubrzano disanje, crvenjenje i znojenje.
SpecifiÄne fobije. Osobe sa specifiÄnim fobijama pate od intenzivnog straha od specifiÄnih situacija ili objekata (zatvoren ili otvoren prostor, visina, pauci, psi, itd.). Izraženost straha je neadekvatna u odnosu na situaciju i osoba je prepoznaje kao iracionalnu. SpecifiÄne fobije mogu dovesti do izbjegavanja uobiÄajenih, svakodnevnih situacija.
Osobe koje pate od anksioznosti Äesto mogu imati slijedeće psihiÄke simptome:Â
•   lahko gube strpljenje
•   imaju poteškoća s koncentracijom
•   oÄekuju najgori mogući ishod neke situacije
•   stalno misle o najgorem mogućem ishodu
•   imaju poteškoća sa spavanjem
•   postaju depresivni
•   postaju preokupirani oko neke stvari, ili postanu opsesivni
PsihiÄki simptomi mogu biti praćeni fiziÄkim simptomima:
•   pojaÄani osjećaj žeÄ‘i
•   nervozni “trbuh”
•   puštanje vjetrova
•   uÄestalo mokrenje
•   nemogućnost reagiranja na seksualnu stimulaciju
•   stezanje u prsima
•   periodi nastupanja uzlupanog srca (palpitacije)
•   bolovi u mišićima
•   glavobolje
•   smetenost
•   tremor
•   ženama mogu izostati mjeseÄnice ili mogu biti jako bolne
Å to mogu uÄiniti da pomognem sebi?
Prvi korak je nastojati razumjeti kako nastaje tjeskoba. Tjeskoba je kombinacija tjelesnih i psihiÄkih simptoma. One su dio reakcije koju psiholozi nazivaju “bori se ili bježi” (engl.: fight or flight). Kada je tijelo pod nekom prijetnjom ono se instinktivno automatski priprema za borbu, ili da se obrani ili da jednostavno pobjegne od opasne situacije. Živjeti u sadaÅ¡njem vremenu, ne troÅ¡iti svoje potencijale brigom za budućnost. Ne opterećivati se mislima o proÅ¡losti, ona se ne može promijeniti. ÄŒesto razmiÅ¡ljati o radosnim i pozitivnim dogaÄ‘ajima u životu, potiskivati teÅ¡koće življenja (malo razmiÅ¡ljamo o onome Å¡to imamo, mnogo i Äesto razmiÅ¡ljamo o onome Å¡to nemamo). Sa pozitivnim emocijama obavljati sve poslove i uživati u njima. UÄiniti napor i ne dozvoliti da sitni problemi uniÅ¡tavaju sreću i emocionalnu ravnotežu.
Opuštanje
Jedan od naÄina je prakticiranje razliÄitih relaksacijskih tehnika. OpuÅ¡tanje neće istog trenutka rijeÅ¡iti probleme. To je vjeÅ¡tina koja se mora iznova uÄiti, i kao kod svake vjeÅ¡tine, stjeÄe se samo kroz dugotrajnu i upornu vježbu.
Tjelesna vježbaÂ
Druga strategija olakÅ¡avanja fiziÄkih simptoma je “aerobno” vježbanje. To se odnosi na hodanje, trÄanje, odnosno na svaku fiziÄku aktivnost koja ubrzava makar i malo rad srca. Vježbanje srÄanog miÅ¡ića će uÄiniti taj miÅ¡ić snažnijim, i stoga manje podložnim iznenadnim nastupima uzlupanosti Å¡to zna biti vrlo neugodno. Vježbanje takoÄ‘er može pomoći osloboditi tijelo nekih napetosti koje se nakupljaju i koje mogu biti hrana za tjeskobu.
Dijeta
Kofein je prisutan u mnogim osvježavajućim pićima, a ne samo u kafi i Äaju kako se misli. Poželjno je izbjegavanje napitaka koje sadržavaju kofein, koliko je god to moguće. On ima uÄinak na srce, ubrzava ga, tjera na mokrenje, Å¡to su mogući znakovi opće tjeskobe. TakoÄ‘er, on može ometati normalan san, joÅ¡ jedan znak tjeskobe. Ako ste umorni, teže će te kontrolirati vaÅ¡e emocije i vjerojatno ćete osjetiti tjeskobu. PokuÅ¡avanje rjeÅ¡avanja problema premorenosti kofeinom samo će pogorÅ¡ati stvari.
Recite “ne”!
Ovo može biti najbolja terapija. Preuzimate na sebe mnogo obaveza, ne misleći kako će ih biti teÅ¡ko rijeÅ¡iti. Možete se naći u situaciji da shvatite da imate previÅ¡e zadaća. ÄŒesto, samo jedna stvar ne uzrokuje tjeskobu. Ali kako nadodajemo obaveze u naÅ¡ život, svakom novom zadaćom postajemo sve tjeskobniji i tjeskobniji. Anksioznost tako može rasti do toÄke kada “pucamo po Å¡avovima”. Jednako je loÅ¡e osjećati malo tjeskobe za puno svari, ili osjećati puno tjeskobe za jednu stvar.
Pratite svoje misli i osjećaje
Ponekad je korisno misliti o tjeskobi na isti naÄin na koji astmatiÄari misle o svom disanju. Svi mi diÅ¡emo, kao Å¡to svi mi osjećamo tjeskobu u nekoj toÄki naÅ¡eg života. Kao Å¡to astmatiÄari kontroliraju redovito svoja pluća, tako bi bilo korisno redovito provjeravati stupanj svoje tjeskobe.
Profesionalna pomoć
Za neke osobe, razvijanje mogućnosti da sami rjeÅ¡avaju i suoÄe se s problemima biti će moguće tek uz pomoć struÄnjaka. Prva osoba kojoj se morate obrati je vaÅ¡ obiteljski lijeÄnik. ÄŒesto se osobe mogu dobro nositi s ovim poremećajem, ako u poÄetku uzimaju lijekove. Ne bi se smjeli uzimati viÅ¡e od mjesec dana. Prostor koji oni stvaraju zna Äesto biti dovoljan da osoba doÄ‘e sebi i poÄne se suoÄavati s problemom. Ako problem ustraje, potrebno se obratiti psihijatru ili kliniÄkom psihologu.
Poremećaji anksioznosti uspjeÅ¡no se tretiraju psiholoÅ¡ki, medikamentima ili njihovom kombinacijom. PoÅ¡to svaki poremećaj anksioznosti ima svoje posebne karakteristike, tretman ne mora biti isti za svaki poremećaj. Važno je precizno utvrditi specifiÄan problem prije odluke o naÄinu tretmana.
Netretiran poremećaj anksioznosti izvor je brojnih poteÅ¡koća. Kada se podvrgne tretmanu, osoba koja ima problem i profesionalac koji pruža usluge tretmana, rade zajedno kao tim. Ako jedan tretman ne daje rezultate, treba potražiti drugi. Adekvatan tretman poremećaja anksioznosti ukljuÄuje informisanje, edukaciju i savjetovanje s ciljem da osoba razumije svoje emocionalno stanje, disfunkcionalne naÄine razmiÅ¡ljanja i obrasce ponaÅ¡anja.
Sarajevo, 28.02.2007.
Suada Selvić, prof. pedagodije i psihologije
